"baš u Splitu je 2005. godine privatiziran jedan od gradskih simbola; nije teško provjeriti gdje se danas nalazi, kakvog je zdravlja i koliko je od tih obećanih milijuna u njega zbilja uloženo."

ne volin se busat, ali želin reć jednu stvar u vezi teksta koji san napisa, jer se dogodilo upravo ono šta san pretpostavlja i samim tekstom pokuša preduhitrit: izuzev ovdi na sportnetu na ostala dva portala di je tekst objavljen, objašnjeno mi je da neke stvari moraju kratit. kako san smatra da je za hajduk dobro da tekst izađe, prista san. pa je tekst manje(na dnewsu) ili više(index) skraćen. a time se ipak pomalo izbila i jedna dpdatna konotacija na kojoj san inzistira kroz tekst.

iako mi je prvotni motiv bija želja da naglasim neke stvari oko samog kluba, važno mi je bilo da se tekst pokuša shvatit i percipirat na jednoj dodatnoj razini. naime, želija san podvuć važnost simbolike kluba, dimenzije njegova utjecaja na podneblje iz kojega dolazi, te kako na jedan svojevrstan način svojim čistim, transparentnim, poštenim radom(kakav smatram da danas u klubu postoji) može generirat jednu, za današnje vrime, tako potrebnu pozitivnu atmosferu, optimizam, vjeru da se i u ovom našem korumpiranom dekadentnom društvu može i drukčije ali i bolje, a da se ostane čovik u punom metaforičkom smislu te riči. da postoji alternativa onome šta svaki dan gledamo oko sebe i štza nam se agresivnim medijima nameće kao jedino moguće.
i bija san posve svjesan da će me dobar dio čitatelja optužit za patetiku. pa san i krenija s patetikom u tekstu. pričicom o patetici. pokuša san objasnit da u današnjem matrixu od društva ne možeš stvari mijenjat jednim pristojnim, mirnim, ukusnim dijalogom ili monologom, jer se današnji šerifi s takvima rugaju već godinama. treba vikat. pa sam odlučio vikat kroz hajduk i emocije koje taj klub izaziva. i svjesno odlučio bit patetičan. jer mi je puna kapa i pesimizma i cinizma i sarkazma i bespomioćnosti. treba se borit, a ovo "patetično preseravanje" neka bude moj mali, skromni poguranac na tom putu, nekakvo sredstvo motivacije. katkad i kad ti je sve u životu jasno, svejedno ti treba neko da ti naglas kaže kako stvari stoje. onda bude lakše.
eto, nadam se da me kužite.

kolega irilove pridružujen se čestitkama za tekst

Kako god bia svaćen glede te patetike, tebi kapa do poda za tekst.,a kritičari će i onako radi svoj posao. Hvala!

Eto ti ga na. Još jedan mladoženja. Sritno, Mijo! 
I Mijo je ovo organizira za srijedu jer nije mislija da će bit ozlijeđen.
Samo da se zna.

a ono, i nije mu neka ova
vidia san boljih, jeba i gorih

Kako dica brzo odrastu,a još je jučer ija ćips na treningu, sritno Mijo,sve najbolje!

Bitno da on nije doša u tuti od Intera. Za ostalo ćemo lako.