"Za vrijeme utakmice se koncentriram na događaje na terenu, tako da nerede nisam primijetio. Međutim, nakon utakmice cijela ova drama koja se s razlogom stvorila nije mogla proći nezamijećeno. Osuđujem bilo kakvu vrstu nasilja i apsolutno sam protiv huliganizma koji se treba spriječiti na razini države", počeo je Tudor i nastavio:

"Dojam mene, mojih suradnika i cijele ekipe u ova dva dana boravka u Rijeci je ovakav: toliko količinu mržnje koju smo mi osjetili prije, za vrijeme i nakon utakmice je nepojmljiva! Kratko sam trener u Hrvatskoj i imao sam prilike ići na svega pet - šest gostovanja, ali nigdje nismo doživjeli takav odnos kao u Rijeci. Ne znam koji je razlog tome. Nogomet je prije svega sport. Navijači i rivalitet su sastavni dio toga, ali nešto se treba napraviti po pitanju ovakve mržnje", rekao je trener Hajduka

mrze te zato što si veći, bolji, jači, ugledniji. ukratko, sve ono šta bi oni na silu tili da
postanu. ne zamarat se tim previse. Igore, na to se treba naviknut 

Najgora stvar u vezi ovog sranja je šta se opet dalo municije HNS – ovcama i zlopisalima (NL naravno prednjači) da se upre prst u navijače ka najveći problem našeg nogometa. Tiraju normalne sa stadiona, drže klubove i cilu nogometnu organizaciju taocima, divljaci, sve na robiju, a vođe spalit na lomači…

Močvara svejedno odavno nije tema, a uplakano dite je uvik zahvalniji medijski materijal od namištene lige

Evo i priopćenja Torcide :

KN Torcida Split ovim priopćenjem želi izraziti žaljenje što su navijači Hajduka sudjelovali u očito izrežiranom neredu koji se dogodio u subotu na Kantridi. Kao što je i običaj u našoj državi, uvijek se zabavljamo posljedicama, a ne postavljamo pitanje o uzroku problema. Mislimo da su svi svjesni euforije u gradu naših rivala, te standardnoj brojnosti Torcide na gostovanjima, pa se pitamo kome je odgovarao ovakav kaos?

Sve je krenulo u tjednu prije utakmice kada su se u javnosti počele pojavljivati razne neistinite informacije o broju ulaznica za navijače Hajduka, koje su varirale od 600 do „svaki navijač koji dođe, ući će na stadion“.

Na Grobniku je policija dočekivala dio navijača Hajduka te su odvajali one bez ranije kupljenih ulaznica (za koje su sami tvrdili da ih nije moguće kupiti ranije samostalno na stadionu). Njima su davali informacije kako ulaznica vjerojatno nešto ima, kako će se nešto srediti i da se strpe te u miru čekaju njihovu odluku. Na koncu je ta grupa 'odvojenih' brojala oko 100 navijača. Nešto prije 18.30 sati po njih dolazi autobus koji će ih, prema riječima policijskih službenika, odvesti na stadion.

Sretni navijači bez puno pitanja ulaze u autobus ne razmišljajući kako se radi o smišljenoj prevari (slobodno povežite paralelu s krajem 30-ih godina prošlog stoljeća kada su se još neki služili metodama „uđite u vlak koji će vas odvesti u bolji život“).

Autobus navijače odvozi do industrijske zone Kukuljanovo te ih ostavlja na običnom kamenjaru (na toj lokaciji je već bio veći broj navijača preusmjeren s drugih lokacija) bez mogućnosti kupnje hrane ili pića u policijskom okruženju. Pojedinci koji su pokušali nekako napustiti to okruženje i vratiti se do svojih automobila (pričamo već o vremenu kada je utakmica počela i nije bilo mogućnosti da netko od njih otiđe na stadion), bivali su ulovljeni te vraćeni nazad u okruženi sektor. Za potpuni vizualni osjećaj logora, nedostajala je samo bodljikava žica. Pri tome policija nije ponudila nikakvo objašnjenje: zašto su navijači dovedeni tamo, do kada će biti tamo i zašto im nije bilo dozvoljeno da pođu svojim kućama ako već nisu mogli na stadion. Na navijačka pitanja, odgovor policije je uvijek bio isti: „Ne znamo. Strpite ste. Gdje vam se žuri, ionako ste unaprijed otpisali ovo vrijeme“.
Autobus se po navijače vratio poslije 22 sata, kada ih je vratio do njihovih vozila.

Pitamo se koji su motivi policije bili da ove navijače nakon što ih nisu pustili na utakmicu, ne puste barem da krenu nazad prema kućama nakon početka utakmice već da ih svjesno drže na tom kamenjaru pri tome očekujući njihovu smirenost? Neke stvari teško mogu biti slučajnost, srećom su to navijači Hajduka prepoznali pa nisu nepromišljeno reagirali na tu provokaciju. Da je od strane navijača bačen samo jedan kamen (probajte sami zaključiti koliko je to vjerojatno kada nekoliko stotina prevarenih ljudi držite na neosvijetljenom kamenjaru u policijskom okruženju) to bi vjerojatno eskaliralo u velike nerede, te bi danas u medijima čitali o novom huliganskom ispadu i divljacima za koje treba napisati novi, još stroži zakon.

Istovremeno vrlo mali broj gradskih buseva je prevozio pripadnike Torcide s Grobnika na stadion, a već nekoliko puta smo upozoravali problem autobusa u koje se smješta prevelik broj ljudi, što je veliki rizik za sigurnost samih navijača u prometu.

Stanje tih autobusa je katastrofalno, a jedan od njih se i pokvario na putu za stadion pa je 100-njak pripadnika Torcide dobilo priliku da bez policijske pratnje prošeta po Rijeci. Još jedna slučanost?

Na ulazu u stadion odmah je bilo jasno da je napravljen veliki propust u organizaciji jer su navijači Hajduka i Rijeke skupa ulazili na stadion, bez razdvajanja ili prisustva policije između njih. Moramo napomenuti da tu nije bilo niti najmanjeg incidenta tako da su, u najmanju ruku, smiješni naslovi u novinama o napadanju žene i djece od strane Torcide.

Na samom stadionu odmah je primjećena mala „tampon“ zona između domaće i gostujuće tribine, a provokatori na domaćoj tribini su bili odmah uz ogradu bacajući povremeno kamenje tijekom prvog poluvremena. Ni prvi, a vjerojatno ni zadni put da smo kamenovani u Rijeci, ali prvi put je organizator utakmice omogućio svojim navijačima da to rade iz neposredne blizine (zanimljivost je kako se ta tampon zona mogla bez problema povećati, jer je dio sjeverne tribine ostao prazan, pa je tako postojala veća tampon zona između riječkih navijača i 'obiteljske tribine' nego između Torcide i 'obiteljske tribine').

Očito kako novo vodstvo nogometnog kluba Rijeke misli da je povijest Rijeke počela nakon njihove kupnje kluba i otvorene suradnje s mecenom iz Zagreba pa nisu upoznati s velikim rivalitetom između Rijeke i Hajduka još od doba kada su ovi klubovi igrali u zajedničkoj ligi države koje danas nema.

Naravno, nema opravdanja za reakciju pojedinaca s naše strane koji su nakon ovih provokacija odgovorili bacanjem baklji na tribinu s navijačima Rijeke. Ali nema opravdanja niti za sve one koji su prvo omogućili bliski susret između navijača ova dva kluba, kao što nema opravdanja niti za sve one koji su iskoristili sastav ljudi na tribini do naše kako bi mogli nesmetano verbalno provocirati, a zatim i nesmetano bacati kamenje skrivajući se iza ponekog djeteta koje je bilo na toj tribini.

Nameće se i pitanje kako je moguće da veliki broj pripadnika Armade može pretrčati doslovno cijelu dužinu igrališta bez ikakvih prepreka, a angažiran je ogroman broj policijskih službenika za ovu utakmicu? Ili je u pitanju još jedna slučajnost?

Propusti u organizaciji ove utakmice su se nastavili i nakon njenog završetka. Prvo smo nakon utakmice zadržani preko dva sata na samom stadionu, zbog naše sigurnosti. Na to smo se i navikli. Nakog toga smo još dva sata zadržani na parkingu gdje nam je policija objašnjavala kako mora osigurati policijsku pratnju za autobuse i kombije onih navijača čija su prijevozna sredstva bila na tom parkiralištu.

I onda nakon što su skoro 4 sata pripremali „akciju izvlačenja Torcide iz Rijeke“ ta se akcija raspala čim je kolona krenula. Ona dva, tri policijska kombija su pratila autobuse na početku, a ostatak kolone uključujući i jedan autobus je dobio priliku još jednom razgledati centar Rijeke bez ikakve pratnje. Hvala im na tome, jer smo barem dobili mogućnost kupiti hranu i piće kako bi nam povratak kući prošao brže, ali nismo sigurni da se potajno nisu nadali našem novom susretu s Armadom negdje po Rijeci.
O organiziranosti policije dovoljno govori i činjenica da su preostale navijače Hajduka kojima prijevoz nije bio na parkiralištu, odveli na Grobnik iako su im vozila bila na drugim lokacijama. Njih su opet 'trpali' u marice i nakon četiri sata razvozili do automobila.

Ponovno moramo naglasiti kako nam je žao što su pripadnici i jedne i druge skupine sudjelovali u zabavljanju naroda. Sada očekujemo razne emisije, istraživanja i ankete na temu navijača, iako je u pitanju ogroman (ne)namjeran propust policije i organizatora. Ipak su navijači najveći problem ove države. Ili barem odlična prilika da se skrene pažnja s onih većih, važnijih…

„panem et circenses“

KN TORCIDA SPLIT