Rogo raha – znači kako si na gruzijskom.
Kargad – odgovor je dobro.

I bolje da je dobro, jer Giorgi Iluridze rečeni Gio, kako ga svi zovu, svjestan je da je veliki dužnik.

- Da, da, i sebi i splitskoj publiici. Malo sam dobrog odigrao. Samo dvije utakmice. Protiv Lokomotive i Dinama, obje u Splitu. Protiv Zadra sam zabio gol, ali to nije bilo dobro, "njet harašo".

Iluridze razumije hrvatski, ali ga ne govori, pogotovo ne pred novinarima. Zato je tu kondicijski "mučitelj" Boris Peyrek koji je umnogome zaslužan za dolazak Iluridzea. Peyrek govori ruski, razumije ukrajinski, pa smo se tu negdje, "na tromeđi Kavkaza" snalazili. Od gruzijskog samo "rogo raha". Kargad.

- U sobi je s Kouassijem i njih dvojica cimera sporazumijevaju se - hrvatski. Kouassi je dobro svladao naš jeziki i on uči Gija, pričaju nam. Gio nas je sve razumio, ali mu je neugodno upadati u neznanje govorenja hrvatskog pred otvorenim blokom.

- Znam da nisam igrao dobro, mučile su me ozljede, dvije, tri sitne ozljede, istegnuća mišića što mi nije dalo mira. Htio sam se praviti kao da se to nije dogodilo, stisnuo sam zube, htio se pokazati, ali nije mi išlo. A ja sam forsirao.

Kao u Koprivnici kad ste morali brzo van?
- Da, noge nisu slušale. Sad je bolje. Sigurno sam osjetio to što sam promijenio treninge, način vježbanja. U Gruziji kad prvi kaže da je umoran zaustavlja se trening. I svi dobiju slobodno. Ovdje nema popusta. Mnogo se radi. Tamo svi trčemo lagano u tempu. Ovdje je drukčije, taktika, vježbe, kondicija.

Ipak, Dila je eliminirala Hajduk?
- Motiviramo se za pojedinu utakmicu. Ali se radi manje.

Za praznike je bio u Gruziji, podijelio Hajdukove suvenire rodbini, vratio se pun želje da se dokaže. Hajduk je njegovo inozemstvo. Ajde i pokaži se, rekoše mu. Kaže, zdrav je, a to je bitan preduvjet.

- I ne samo to, sad smo se dogovorili da budem na lijevom krilu, to mi odgovara u igri, najviše od svega. Oooo, imam dosta prostora da se oslobodim, podvalim, pobjegnem.
Sve to tek trebamo vidjeti, no nije ga Hajduk bez veze "kidnapirao" iz Dile Gori.

- Zvali su me i Dinamo Tbilisi, Aalborg, bečki Rapid. Izabrao sam Hajduk – podsjećča na ljetnu priču.

Zanimljivo, protiv svakoga s kime je Dila igrala, on im se svidio. Htjeli su ga.
- Najviše mi se svidio grad Split. Maglica me uči da pjevam "Dalmacijo..." kako ide,
"Moja ružo procvala", pokušao je izreći.

U petak će Hajduk igrati protiv Dinama iz Tbilisija.
- To mi je dvostruki motiv, prvi da se pokažem da sam igrač kojeg je Hajduk s razlogom kupio, drugo da se pokažem pred svojima.

U Dinamu iz svoga Tbilisija proveo je deset godina, od svoje šeste do šesnaeste. Onda u Anži Mahačkalu, pa u Dilu Gori.
- I svaki put u Antalyju, na pripreme. U Belek. Znam sve hotele napamet – smije se.

 

NE BUDEM LI BOLJI, OSTAVIT ĆU SE NOGOMETA

Dobre je volje, blistav osmijeh, crne kovrče, mora da je zdrav ko' dren uz "zeleni gruzijski" ili kefir s Kavkaza. Pa ipak je igrao nekako mlitavo, kako da to ne kažemo.
- Znam, znam, veliki sam dužnik. Napišite da će se dužnik odužiti. Eto, ako ne budem bolji ovog proljeća, ostavit ću se, neću više igrati nogomet – bacio nam je rukavicu izazova.

To nam malo znači, bolje da zaigrate bolje.
- Igra se dobro, jesmo izgubili dvije utakmice, ali vidi se cilj i želja za nadigravanjem, a noge nas ne slušaju od jakih treninga. Hoćeš, ali ne možeš. Još ne možeš...