Stvarno mi navijači Hajduka znamo nekad bit smiješni, da ne kažem nešto gore.

Godinama smo tulili i zazivali nekog trenera sa mudima, koji će pretežno gurat mlade igrače i to naše, koji će igrat hrabro bez obzira na krajnji rezultat i stanje na tablici i koji će gurat tu svoju filozofiju bez obzira na sve, jer ćemo ionako mi bit uz takvu filozofiju i uz takvo vođenje momčadi, jeli.

Kada nam je jedan takav naletija, koji gura tu svoju filozofiju, bez bunkera, bez straha i bez odstupanja od svog načina igre, eeee, onda smo brzo prominili ploču, onda smo čak nesvjesno počeli zazivat da igra lagani bunker, da odustane od te svoje filozofije odnosno da postane ono šta godinama već gledamo.

Sitimo se malo svih teških poraza ove godine.

Prvo ću krenit od onih 2:2 protiv Dinama, tu smo mogli komotno izgubit, moglo je bit 3-4:1 za Dinamo, ali smo u kraju opet izjednačili i odigrali dobru utakmicu gdje smo izvukli pozitivan rezultat u Zagrebu iako je Dinamo kvalitetnija momčad od nas, da bi samo par dana poslije isto vodeći se tom njegovom filozofijom popili 5 komada, ali Tudor nije niti jedne sekunde odusta od te svoje filozofije iako je bilo očito da nam se sprema katastrofa, je da su tome pridonijeli i igrači kojih nije bilo nigdi ni u sredini ni u obrani, ali nije niti jedne sekunde opalija ikakav bunker.

Pa onda teški poraz u Rijeci, ista stvar, nije tu samo crveni pridonija a to san skužija nakon Lokomotive u Splitu, nego šta njemu nije padalo niti jedne sekunde da opali neki bunker kod 1:1 šta bi da je tako ostalo nama bilo super s obzirom na igrača manje, ili da smo izgubili minimalnim rezultatom rekli bi da to isto nije toliko strašno jer smo ipak imali igrača manje. Dragovoljac je nešto drugo, tu opravdanja nema, tu su jednostavno igrali ka krepaline i tako su na kraju i popušili, ka obične krepaline. Baš protiv Lokomotive san sinja, kako nam momčad visoko stoji i kako nema govora o bunkeru iako smo tada imali rezultat za povuć se u obranu, stajali su visoko, gledali su uvatit igrače Lokomotive u ofsajdu, i nisu se povlačili, zato nam je bilo opasno pogotovo preko bokova

Šta ja želin reć u biti. Tudor grješi, Tudor zna izjavljivat stvari koje nam ne odgovoraju nikako, Tudor se zna interesirat za igrače koji nam ne odgovaraju ili za koje mislimo da nisu za Hajduk, ali Tudor ima nekakvu viziju, Tudor bi moga bit konačno jedan trener iz Hrvatske koji se nije probiva priko repkice ili Iranskih pustinja i koji bi sa svojom filozofijom i inteligencijom moga uspit i vanka, ime već ima u svjetskom nogometu.

Stoga mu ja dajem još kredita ohoho, ne samo zato jer je učinija veliku stvar ove godine, bez obzira na ovaj raspad u kraju, bez obzira na grube poraze, bez obzira na ispadanje od Dile, on je ono šta smo mi godinama zazivali, svjesno ili nesvjesno, zazivali smo ga, i ja ga želin vidit šta duže u Hajduku, jer sa tom njegovom filozofijom i tom njegovom hrabrosti možemo samo profitirat i ništa više.

To je naravno samo moje mišljenje i viđenje, vrime će pokazat jeli on taj ili nije, ali do tada, samo naprid Tušo i nemoj odustat ni milimetra od onoga šta si zacrta, jer ćeš se tek onda pogubit