Splitsko-dugopoljski dnevnik svoj sedamdeseti rođendan dočekao je u krilu Europapress holdinga, najmoćnije hrvatske novinske korporacije koja ga je rastrganog unutarnjim podjelama i tehnološki zaostalog preuzela prije sedam godina, na vrhuncu moći i utjecaja i Ninoslava Pavića i Ive Sanadera. U međuvremenu je EPH "poboljšao svoje financijsko poslovanje" tako što je pokrenuo predstečajnu nagodbu, dok je samoj Slobodnoj Dalmaciji oduzeo dnevni priliv svježeg novca u obliku mreže od nekoliko stotina trafika, prodao dio tiskare, prepolovio tiražu, ukinuo mrežu dopisništava izvan Splita i rasturio godinama stvarani sustav dojavljivača s otoka, obale i Zagore, nekoliko stotina seoskih knjižničara, učitelja i činovnika koji su svaki dan proizvodili svježe i jedinstvene vijesti. Redakcija je protjerana u Dugopolje, u pustopoljinu u kojoj je javni prijevoz misaona imenica, dok trafiku, pošteni kafić ili običnu živu dušu treba tražiti kilometrima. Stara zgrada u centru Splita trebala je biti prodana, no stvar se zakomplicirala, pa vrijedna imovina doslovno propada dok se troškovi poslovanja na novoj lokaciji gomilaju i gomilaju...

A gazda Pavić? On će u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji zauzeti dvije udarne stranice, pa objasniti "dubinske procese u našem društvu i izglede Hrvatske da uhvati priključak s razvijenim svijetom" i pod naslovom "Umjesto kreativne klase postali smo konzumeristička vojska" obznaniti da tri četvrtine današnjih nezaposlenih posla neće vidjeti do kraja svog života. Jer znaju raditi samo "jednostavne, nezahtjevne i dosta primitivne proizvode", imaju samo dvije utičnice u svojim stanovima i pogrešno misle da svi imaju jednaka prava - a ne samo jednake šanse.

Mogli smo, kaže, ulagati u tehnologije, novi razvoj i prave škole. Valjda onako kako je on ulagao u Slobodnu Dalmaciju: prodavši joj na kredit polovnu bugarsku tiskaru i prikazavši to kao svoju investiciju (sektor: tehnologija); uvalivši joj bezvrijedne dionice propale turističke tvrtke predstavivši to kao golemo vlastito ulaganje (sektor: novi razvoj); ili, recimo, fiktivno osnovavši "medijsko sveučilište" u Splitu, što je također trebao čak i po ugovoru s benevolentnim Sanaderom (hint: prave škole).

Splitsko-dugopoljski dnevnik svoj sedamdeseti rođendan dočekao je u krilu Europapress holdinga, najmoćnije hrvatske novinske korporacije koja ga je rastrganog unutarnjim podjelama i tehnološki zaostalog preuzela prije sedam godina, na vrhuncu moći i utjecaja i Ninoslava Pavića i Ive Sanadera. U međuvremenu je EPH "poboljšao svoje financijsko poslovanje" tako što je pokrenuo predstečajnu nagodbu, dok je samoj Slobodnoj Dalmaciji oduzeo dnevni priliv svježeg novca u obliku mreže od nekoliko stotina trafika, prodao dio tiskare, prepolovio tiražu, ukinuo mrežu dopisništava izvan Splita i rasturio godinama stvarani sustav dojavljivača s otoka, obale i Zagore, nekoliko stotina seoskih knjižničara, učitelja i činovnika koji su svaki dan proizvodili svježe i jedinstvene vijesti. Redakcija je protjerana u Dugopolje, u pustopoljinu u kojoj je javni prijevoz misaona imenica, dok trafiku, pošteni kafić ili običnu živu dušu treba tražiti kilometrima. Stara zgrada u centru Splita trebala je biti prodana, no stvar se zakomplicirala, pa vrijedna imovina doslovno propada dok se troškovi poslovanja na novoj lokaciji gomilaju i gomilaju...

A gazda Pavić? On će u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji zauzeti dvije udarne stranice, pa objasniti "dubinske procese u našem društvu i izglede Hrvatske da uhvati priključak s razvijenim svijetom" i pod naslovom "Umjesto kreativne klase postali smo konzumeristička vojska" obznaniti da tri četvrtine današnjih nezaposlenih posla neće vidjeti do kraja svog života. Jer znaju raditi samo "jednostavne, nezahtjevne i dosta primitivne proizvode", imaju samo dvije utičnice u svojim stanovima i pogrešno misle da svi imaju jednaka prava - a ne samo jednake šanse.

Mogli smo, kaže, ulagati u tehnologije, novi razvoj i prave škole. Valjda onako kako je on ulagao u Slobodnu Dalmaciju: prodavši joj na kredit polovnu bugarsku tiskaru i prikazavši to kao svoju investiciju (sektor: tehnologija); uvalivši joj bezvrijedne dionice propale turističke tvrtke predstavivši to kao golemo vlastito ulaganje (sektor: novi razvoj); ili, recimo, fiktivno osnovavši "medijsko sveučilište" u Splitu, što je također trebao čak i po ugovoru s benevolentnim Sanaderom (hint: prave škole).

Splitsko-dugopoljski dnevnik svoj sedamdeseti rođendan dočekao je u krilu Europapress holdinga, najmoćnije hrvatske novinske korporacije koja ga je rastrganog unutarnjim podjelama i tehnološki zaostalog preuzela prije sedam godina, na vrhuncu moći i utjecaja i Ninoslava Pavića i Ive Sanadera. U međuvremenu je EPH "poboljšao svoje financijsko poslovanje" tako što je pokrenuo predstečajnu nagodbu, dok je samoj Slobodnoj Dalmaciji oduzeo dnevni priliv svježeg novca u obliku mreže od nekoliko stotina trafika, prodao dio tiskare, prepolovio tiražu, ukinuo mrežu dopisništava izvan Splita i rasturio godinama stvarani sustav dojavljivača s otoka, obale i Zagore, nekoliko stotina seoskih knjižničara, učitelja i činovnika koji su svaki dan proizvodili svježe i jedinstvene vijesti. Redakcija je protjerana u Dugopolje, u pustopoljinu u kojoj je javni prijevoz misaona imenica, dok trafiku, pošteni kafić ili običnu živu dušu treba tražiti kilometrima. Stara zgrada u centru Splita trebala je biti prodana, no stvar se zakomplicirala, pa vrijedna imovina doslovno propada dok se troškovi poslovanja na novoj lokaciji gomilaju i gomilaju...

A gazda Pavić? On će u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji zauzeti dvije udarne stranice, pa objasniti "dubinske procese u našem društvu i izglede Hrvatske da uhvati priključak s razvijenim svijetom" i pod naslovom "Umjesto kreativne klase postali smo konzumeristička vojska" obznaniti da tri četvrtine današnjih nezaposlenih posla neće vidjeti do kraja svog života. Jer znaju raditi samo "jednostavne, nezahtjevne i dosta primitivne proizvode", imaju samo dvije utičnice u svojim stanovima i pogrešno misle da svi imaju jednaka prava - a ne samo jednake šanse.

Mogli smo, kaže, ulagati u tehnologije, novi razvoj i prave škole. Valjda onako kako je on ulagao u Slobodnu Dalmaciju: prodavši joj na kredit polovnu bugarsku tiskaru i prikazavši to kao svoju investiciju (sektor: tehnologija); uvalivši joj bezvrijedne dionice propale turističke tvrtke predstavivši to kao golemo vlastito ulaganje (sektor: novi razvoj); ili, recimo, fiktivno osnovavši "medijsko sveučilište" u Splitu, što je također trebao čak i po ugovoru s benevolentnim Sanaderom (hint: prave škole).