Ja sam protiv Rijeke bia prezadovoljan kako smo igrali, nismo im dali da prinesu balun priko centra osim balone iz zadnje linije. Ali, primimo glupi gol i ja se doma vraćam nezadovoljan...
Jučer se nerviram 77 minuta, totalno sam nezadovoljan kako smo igrali, ali skrumpiramo gol i vraćaš se doma sritan.
Nogomet je čudna igra

Lipo je znat da momčad može dobiti utakmicu i kad ne igra najbolje, to će nam donijeti dosta bodova. Jučer je bilo to dosta slabo, nekoliko neuobičajno loših primanja, dodavanja, dakle osnova nogoemtne igre. Nadam se da je samo do terena.
Mene je nekoliko puta zasmetalo strašno sporo otvaranje naših igrača. Situacija kad Lovre ima balun u rukama, a samo je Maglica negdi na centru, svi ostali u i oko 16 metara. I onda Lovre nema šta nego napuca na Maglicu koji i ako nekim slučajem dobije duel, nema s kim odigrat. U nekim situacijama smo također lipo probili stranu, ali u sredini nismo ispratili sa više igrača, pa su centaršutevi bili isforsirani i više alibi pokušaji...
Ova momčad može puno bolje, istina je da nam fali nekoliko jako bitnih igrača, ali može to bolje. Osobito trkački, čime ne mislim na količinu trke, nego kvalitetu. Mi smo opet grizli, ko bijesni pasi, ali često zalud, često nam je Slaven sa par dodavanja uspio izać iz presinga, pa smo mogli imat problema iz kontri, a uz to smo se bespotrebno trošili.
Meni je strašno drago da je Tudor uvidio da je presing ono šta je nogomet danas, da želi da Hajduk igra normalno i na tome triba ustrajat. Radom se može doći do perfekcije, trkački je momčad spremna, treba još usavršiti tehniku presinga, da ne ispadamo lako, jer kad jedna karika u tom lancu pukne, pada sve u vodu... Tudor i njegovi pomoćnici moraju još podosta sa momcima radit na tome, a onda ćemo stvarat šanse, dovoljno šansi da toleriramo našim napadačima promašaje...