galeb75 je napisao/la:
ne da mi se ovo više čitat..kad dobijemo euforija do neba..dajte dinamo da se igramo..
kad izgubimo..a di su lipi dani, ta stara vrimena..
ajmo sad mjenjat trenera, upravu..
hoćemo li bit prvaci? nećemo..
kup? jako nategnuto
ispast iz lige ? nećemo
i? rezultat na terenu je samo finaliziranje rada..
mi imamo ruševinu od kluba za koji se borimo da ne ode u stečaj..sve ostalo je nebitno..
puno se toga napravilo..puno se griješi i griješilo se..
jedino se vrijeme na ovom svijetu ne može kupit..
Vidi cijeli citat
Ne radi se o problemu hajduka vec opcenito hrvatskog sporta.
Ukratko smatram kako se radi o zbrci sa postavljanjem i ostvarivanjem ciljeva koja ostavlja puno previse prostora za subjektivne ocjene ionako subjektivnih navijaca..
Tocnije..
1) na natjecanja se krece po zlato, vraca sa srebrom, broncom i sl. sto se proglasava uspjehom kel smo mi mali narod bla bla ( primjeri rukometasi, vaterpolisti, janica, blanka....) ako phelps ide po 9 zlats onda 7 zlata srebro i bronca nije uspjeh. Tako rezomiraji ameri
2) natjecanja gdje su ciljevi postavljeni cak i smijesno nisko ( npr vaterpolisti, rukometasi - u spanjoslkoj je cilj bilo cetvrfinale??!!)
3) pretjerivanje sa razmjerima neuspjeha, debakl, katastrofa i opcenito nezdrsv odnos prema porazima, a sto je rezultata prve dvije tocke. Neuspjeha se svi uzasno boje i srame. Nije poraz dinama od prvaka drzave koja ima dvs kluba u ligi prvaka debakl, sramota i sl. vec samo sporstki neuspjeh
4) pretjerivsnje s velicanjima uspjeha. Prednjace vaterpolisti ( kako tako mala zemlja moze biti tako uspjesna - a jos manja crna gora je bila suparnik) blanka ( koja sebe usporeduje s boltom, a 15 ljudi u svijetu skace u vis) itd.
Ispricavma se na djelomicnom off topicu