Brazilac Gustavo obožava Hajduk i Dalmaciju, sluša Dina Dvornika i sam je naučio pričati hrvatski!
On je čistokrvni Brazilac iz Fortaleze, ali i veliki zaljubljenik u Hajduk, Split i Dalmaciju. Dvadesetdvogodišnji Gustavo Oliveira je ovih dana ostvario svoj san, posjetio je dalmatinsku obalu i prisustvovao najvećem derbiju hrvatskog nogometa između Hajduka i Dinama. Gotovo nevjerojatno zvuči priča mladog studenta ekonomije, rekreativnog povjesničara koji je prije tri godine počeo proučavati područje Balkana, a nakon toga je samostalno naučio pričati hrvatski jezik. Kada smo ga upoznali, ostali smo zapanjeni količinom znanja o našoj zemlji koju prenosi na gotovo tečnom hrvatskom jeziku.
Gustavo do prije dva mjeseca nikada nije upoznao Hrvata, a onda se u Fortalezi slučajno sreo sa Splićaninom Maksom Zubanovićem, kapetanom LNG-ovog prekooceanskog broda. Obećao je Maksu da će pred kraj ljeta doći u Split, a svoje obećanje je ispunio prije šest dana, kada se avionom preko Portugala zaputio prema gradu pod Marjanom. Odsjeo je najprije u jednom hostelu, no kako mu se nije sviđalo, Maks ga je smjestio kod don Vjenceslava Kujundžića u Župu svetog Josipa na Mertojaku.
U jednom podmarjanskom kafiću detaljno nam je ispričao kako se u njemu rodila ljubav prema Dalmaciji.
- Prije tri godine počelo me zanimati područje Balkana, čitao sam brojne knjige, informirao se na internetu, a onda sam nabavio rječnik i naučio hrvatski. Ja sam nogometni fanatik pa su me prije svega zanimali klubovi u Hrvatskoj. Hajduk mi se svidio na prvi pogled, ali nisam došao ovdje samo radi Hajduka, nego zbog Splita, Dalmacije... Sviđa mi se ovaj kraj, njegova povijest, književnost, krajolik. Ovdje vlada poseban mentalitet, ljudi znaju uživati u životu, a nekada su i previše opušteni - priča nam Gustavo.
O Hajduku zna gotovo sve što jedan Brazilac može znati. U Brazilu pak navija za Cearu koja se natječe u trećoj ligi.
- O klubu sam se najviše informirao preko interneta, gledao sam utakmice na YouTubu, čitao vaše internet portale.
Pogledao sve epizode Velog i Malog mista
No to nije sve...
- Gledao sam Velo i Malo misto, sve epizode, obje serije su mi se jako svidjele. U Malom mistu najdraži lik mi je Luigi, dok su mi se iz Velog mista najviše dopale uloge inžinjera Duje i Meštra - kaže nam Gustavo kome nije strana ni ovdašnja glazba. To mu se zapravo najviše sviđa.
- Često slušam hrvatsku muziku, najviše Dina Dvornika, TBF, Cocu, Dragojevića, Bana i sve klape.
Hrvatski političari također ne predstavljaju nepoznanicu za njega.
- Pa znam za Baldasara, Keruma, Gojka Šuška, Tuđmana, Glavaša - počeo je nabrajati u nedogled.
Iako o Splitu zna gotovo sve, jedna stvar mu ipak nije bila jasna, sve dok nije došao i shvatio o čemu je riječ.
- Na internetu sam često znao naletjeti na pojam "kineski zid" u Splitu. Nije mi bilo jasno što bi to moglo biti, dok se nisam uvjerio da se radi o nizu zgrada.
Gustavo se po dolasku učlanio u Naš Hajduk, a izričito je tražio knjigu "1950. godina Torcide i Hajduka" koju je napisao naš kolega Blaž Duplančić.
- Prije nekoliko dana došao sam u plaćeni obilazak Poljuda i upitao sam čovjeka koji tu radi gdje mogu kupiti knjigu. Taj čovjek, Frane se zove, mi je rekao da je Blaž baš sada na stadionu, pa da pitam njega. Upoznao sam ga, on je morao na nekakav sastanak, rekao mi je da pričekam pola sata u kafiću, a nakon toga se vratio i poklonio mi knjigu.
"Bojim se prodaje Hajduka Amerikancima"
Ispričao nam je i kako je doživio samu utakmicu u kojoj je Hajduk s 2-0 slavio protiv Dinama.
- Atmosfera je dosta užarena, ima toga i kod nas, ali ovdje je malo drukčije, mnogo bengalki, a pjesma ne prestaje cijelu utakmicu. Čak ni u Brazilu navijači ne pjevaju svih 90 minuta. Sama utakmica je bila dobra, drago mi je da je Hajduk pobijedio, igračima obje momčadi fali tehnike, ali igra se dosta srčano. Moram reći da se bojim prodaje Hajduka, čitao sam o tome dosta, ovo je jedinstven klub. Ne bih volio da ga kupe Amerikanci, oni su u već dosta primjera pokazali da znaju uništiti izvorne klubove, preseliti ih u drugi grad, ostaviti u dugovima - upućen je Gustavo u splitske top teme.
Otkrio nam je i tko su mu najdraži igrači "bijelih".
- Sada mi je najdraži Pašalić, a od bivših, Bilić, Bokšić, Asanović i Štimac, iako znam da njega ovdje baš ne volite...
Gustavo je za svog šestodnevnog boravka posjetio Omiš, Kaštela, Trogir. Naučio je igrati balote, a svidjela mu se i hrana.
- Malo mi nedostaje brazilska hrana, ali ima ovdje i dobrih stvari za pojesti, posebno su mi se svidjeli pršut, smokve i crni rižot. Don Vjenceslav je stvarno dobar domaćin, ali stalno me tjera, jedi, jedi, jedi...
Pitali smo ga što će iz Dalmacije ponijeti u Brazil. Osim knjiga, uglavnom alkohol.
- Pa kupio sam neke knjige, a dobio sam lozu, travaricu, dingač, merlot.
Za kraj dodajmo kako Gustavo ostaje u Splitu još dan, nakon toga će posjetiti Beograd, a zatim se vraća nazad u Brazil. O svemu nam je pričao otvoreno, a jedina stvar za koju smo se morali poprilično pomučiti je fotografiranje na koje je pristao tek nakon desetominutnog nagovaranja