U prvenstvo smo krenuli s taktikom 4-3-3, vidjela se ideja, vidjele su se linije kretanja, vidjela se vizija. Čak su prema izvještajima i mlađe dobne kategorije forsirale isti način igre. Nakon poraza od Istre i dolaska novih igrača pred kraj prijelaznog roka Tudor je promijenio stvari i odlučio prijeći na 4-2-3-1 koji navodno više odgovora igračima koji su mu na raspolaganju.

Prije toga je zbog stanja travnjaka na neki način opozvana uputa da golman ne smije ispucavati loptu, sad je to ostavljeno njegovoj osobnoj procjeni pa shodno tome to se događa mnogo češće. Čak je i Tudor to spomenuo kao otežavajuću okolnost obzirom da je igračima tijekom priprema govorio jednu stvar od koje je zbog uvjeta nažalost morao odstupiti. 

I što se sad događa, upisali smo pobjede (Dinamo, Zadar) ali one nisu toliko plod igre u polju koliko stvar prekida ili individualne kvalitete. Čini mi se da smo zapeli s idejom i da ovom taktikom možda kratkoročno dobivamo ali dugoročno gubimo. Što raditi u budućnosti? Nastaviti s ovakvim "krpanjem" dok se ne popravi stanje s travnjakom ili ipak forsirati prvotnu ideju usprkos svemu?