Gdje je Luka? Eno ga doma, slaže municiju. A mora se priznati da je silno nedostajao: sjednice splitskog Gradskog vijeća jednostavno nisu iste ako nema Podruga, soli u našoj juhi i višnje na slatkoj političkoj torti. Nema njega, nema ni buke, vriske, upadica i zavidne doze histerije, ukratko podrugovanja koje smo navikli gledati gotovo pa zadnja dva desetljeća. Sastao se gradski parlament ovog tjedna i u jednom trenutku izgledalo je kao da će Željko Kerum uskočiti u njegove cipele, onda kada je najprije nešto neartikulirano dobacivao, da bi potom u jednoj minuti vrisnuo toliko snažno da su svi u njegovoj blizini prestravljeno uzmaknuli za metar-dva. Ali, eto, nema Kerum ni Lukine živce ni žilavost, pa je po običaju nestao prije marende i ostavio društvo da se utapa u beskrajnim brojkama, grafikonima, dijagramima i projekcijama - nečemu što se kolokvijalno naziva konstruktivnom raspravom. A u stvarnosti najobičnijom dosadom.

Politika bez svađe je, kako smo već naučili, besmislena, jer jedino međusobnim sukobima stranke uspijevaju stvoriti dojam da njihovo postojanje uopće ima nekakvog smisla. Bezbroj puta se to dokazalo upravo u splitskom Gradskom vijeću i baš zato je rasprava o Hajduku djelovala neobično, gotovo nestvarno: čini se da su vijećnici naučili lekciju svojih prethodnika i barem se potrudili ozbiljno pozabaviti temom prije nego što o njoj progovore, pa nije bilo previše blesavih primjedbi ili nesuvislih ideja. 'Vidljivi su pozitivni trendovi', ponavljali su papagajski, valjda jer im konačno nije promaklo nešto što je svakome upućenom u stanje oko Hajduka ionako jasno već mjesecima. 'Trendovi su pozitivni', 'pomaci su vidljivi', 'napredak je očit', 'brojke su malo bolje' - uglavnom, opća idila vladala je u Banovini ove srijede i baš je, kažemo, nedostajao jedan Podrug da sve to malo razbuca.

On, vječni borac protiv političkog kadroviranja i vječni zaposlenik javne uprave. Junak u ratu protiv rasipanja gradskog novca i ujedno veliki zagovornik doniranja malih milijun gradskih tae kwon do klubova. On, koji se uvijek iznova snebiva nad grozotama koje otkriva u dokumentima dok istodobno - s manjim prekidima - puna dva desetljeća sjedi baš u toj gradskoj vijećnici. Podrug, koji je Kerumu bespogovorno držao ljestve i bjesnio nad zahtjevima da se u Hajduk postave stručni i odgovorni ljudi, da bi danas uzeo na zub one koji čiste kaos iz tog razdoblja. Ili barem pokušavaju to napraviti.

Samo dva tjedna ranije najavljivao je da 'sprema municiju' za tematsku sjednicu i čovjeku nekako dođe žao da nije dobio priliku konačno se istresti. Jer, eto, Luka je stekao zanimljivu naviku da o Hajduku progovara uvijek kad ne treba, a svaki put kad se donose ključne odluke - nema ga. Iako bez sumnje svoju naknadu uredno ubire, poslije svejedno prigovara da umjesto Gradskog vijeća odluke donosi netko drugi. Gdje je ovaj put ispraznio svoj šaržer? Doma, prema televizoru?

A imao je Podrug zbilja prekrasnu priliku poentirati, pa biti jedini glas razuma u općoj opčinjenosti Hajdukovim pozitivnim trendovima. To bi njegovo ime bez sumnje dovuklo do večernjih vijesti i sutrašnjih novina, taman dovoljno da ga ljudi ne zaborave i drže negdje u podsvijesti do idućih izbora, kada će - ovisno o procjeni - sam prikupiti potrebnih dvije-tri tisuće ili se prikačiti dobrim dušama iz HDZ-a, voljnim u Gradsko vijeće došlepati svaku desnu stranku s uredom i fikusom.

Zašto nije došao na sjednicu? Nije valjda zato što se svojedobno deklarirao kao dinamovac - uostalom, preživio je Split jedan period kada su i gradonačelnik i glavni urednik Slobodne Dalmacije disali jednako, pa nije vrag da će biti problem u jednome od 35 gradskih vijećnika. Je li problem u činjenici da bi na glasovanju zbilja ostao sam, jer se nikome od kolega ne priviđaju njegove strahote na Poljudu? Je li, jadan, imao puno posla u Županijskoj upravi za ceste?

Ili će, kako to obično biva, o Hajduku opet govoriti kada u blizini nema ni brojki, ni grafikona, ni dijagrama, ni projekcija - jer bi se inače dokazalo da u ruci drži pištolj plašljivac, a u njemu ćorke?

DAMIR PETRANOVIĆ