Završila je polusezona pa se možemo osvrnuti na učinjeno i doživljeno.

U sezonu smo ušli s prvom damom u povijesti na čelu kluba, također smo ušli i s upražnjenom stolicom na poziciji sportskog direktora. Kad se pogleda kraj polusezone nije se promijenilo mnogo toga. No od jednog do drugog trenutka svjedočili smo mnogim događanjima.

Nedugo nakon starta sezone novine su otkrile da je prvi kandidat za tu poziciju Šveđanin Jens Andersson, nekadašnji sportski direktor AIK-a (konkurencija mu je bio Talijan Fabio Lupa). Vrijeme je pokazalo da su ovaj put bili u pravu, nakon kraćih pregovora „Hitman“ je postao čovjek kojem je povjerena možda i najvažnija funkcija u klubu. Funkcija s kojom je Brbić imao, a i još uvijek ima najviše problema.

Jens je brzo pokupio simpatije navijačkog puka, vjerujem da se svi sjećamo one legendarne pressice kada je u društvu Tudora izrekao već poznatu rečenicu "I think you should handle the club Hajduk with little more respect". Trebao je doći stranac pa da onima na koje se to odnosilo rekne što im ide.

Jens količinski nije napravio puno toga, kao predstavnika Hajduka proveo je neko vrijeme u Turskoj na SP za igrače do 20 godina međutim taj put nije donio konkretne rezultate, doveo je Bukvu i Iluridzea a prodao je ili se "riješio" Blaževića, Oremuša, Vukovića, Eleza... Novopridošli dvojac je još uvijek u fazi prilagodbe na novu životnu i klupsku sredinu pa je teško donositi neke generalne zaključke. Ostaje dojam da smo bili optimističniji u trenutku kad su dolazili nego što smo danas.

Sigurno je samo da će se oni u klubu zadržati duže od Jensa. Nakon utakmice sa Splitom na službenoj web stranici, koja je svoje osvježenje doživjela na početku sezone, nas je dočekalo iznenađenje. Šveđanin se, kako je rečeno, zbog obiteljskih razloga povlači iz kluba. Je li ga nemogućnost da svojoj djeci osigura školovanje u Splitu uistinu nagnala na ovu opciju ostaje misterij. Ne možemo ne primijetiti da je njegova plaća (prema medijima se radilo o 6 200 eura i 3% provizije kod transfera) bila trn u oku gradonačelniku Baldasaru i da se njegov odlazak dogodio uoči sjednice GV o kojoj se odlučivalo o sudbini kluba i nastavku projekta Naš Hajduk.

Gradonačelnik Baldasar je kao predstavnik većinskog vlasnika Hajduka odigrao veliku ulogu i u najvećoj priči polusezone ako uzmemo u obzir ne nogometna zbivanja. Priča je počela dolaskom u Split američkih (kvazi)investitora Glovera i Karaselimovića, a u pratnji neuništivog i omraženog Fia te uz podršku NFL igrača Suha. Nabrojani su uvodnom predstavljanju  iskazali interes da u dogledno vrijeme postanu vlasnici Hajduka. Njihove namjere su privukle pažnju tako da je uslijedio niz sastanaka kako s navijačima tako i s  predstavnicima kluba pa sve do gradonačelnika i predstavnika Ministarstva.

Nakon jednog od tih sastanaka, naravno onog s navijačima tj. predstavnicima udruge Naš Hajduk otkriveno je o kakvim se prevarantima radi. Zainteresirani investitori nisu uopće bili upućenu u situaciju u klubu, njihove namjere i planovi su bili slabo razrađeni, a čak su odbili da jasno i glasno kažu tko čini skupinu investitora koju oni predstavljaju. Međutim to nije bilo dovoljno da im se okrenu leđa nego su potpomognuti medijskom mašinerijom Reića i društva tjednima zabavljali javnost najavljujući nove ponude.

Svi znamo kako je ta pustolovina završila a naknadna putovanja Glovera i Karaselimovića te njihovo koketiranje s drugim klubovima  od Dubrovnika preko Istre do Slavonije a bez ikakvih konkretnih rezultata su jasno pokazali da su svi oni koji su sumnjali u njihove namjere i ozbiljnost bili u pravu. Međutim njihov posjet nije bio posve uzaludan, to je bio žar koji je zapalio mnoge navijače Hajduka da još jače i konkretnije stanu uz svoj klub. Vjerujem da ćemo u razdoblju koje je pred nama još jače osjetiti toplinu tog plamena.

Natjecateljsku polusezonu smo počeli i završili s Dinamom. Utakmicu u Superkupu je počela postava koja je u prosjeku imala 20,7 godina, a od Kupa i ove kalendarske godine smo se oprostili uz postavu koja je bila i nešto mlađa (20,6). Najmlađa momčad lige je pripreme u Sloveniji počela s 26 igrača od koji je njih čak 24 bar neko vrijeme provelo u omladinskoj školi Hajduka.

Što se događalo u tih par mjeseci? Prije svega mnogobrojne promjene u igračkom kadru, neke od njih sam već spomenuo a ovom prilikom ću izdvojiti odlazak Gorana Galešića. Ta kratkotrajna epizoda i razlozi njegovog odlaska neće naći svoje mjesto u svijetlim trenucima ovog  kluba. Dogodio se i napredak pojedinih mladih igrača što je bio jedan od ciljeva uoči sezone. Tu se posebno ističu Kalinić, Sušić, Bencun, Pašalić, Kvasina ali ne treba ni zatvarati oči pred stagnacijom Milića, Mujana ili Andrijaševića.

Sama polusezona se rezultatski gledajući može proglasiti iznad očekivanja. Osobno sam se u prvenstvu nadao borbi za mjesta koja vode u Europu, a u europskom natjecanju prolasku prve prepreke. U igri se vidjela vizija trenera i želja i borbenost igrača koja je gotovo uvijek bila na potrebnoj razini. Naravno da je tu bilo i nekih utakmica koje bi željeli što prije zaboraviti i koje su poljuljale naše povjerenje u smjer kojim ekipa korača. Naročito je do toga došlo u samoj završnici sezone kad smo popili gorku pilulu na Maksimiru ali ne treba zaboraviti ni prvenstvena gostovanja u Puli i Osijeku te europski neuspjeh protiv gruzijske Dile gdje nismo iskoristili povoljan ždrijeb iako se ne može reći da smo bili favoriti.

Osim što smo u proteklom razdoblju kratkotrajno imali novog sportskog direktora novi čovjek je preuzeo vođenje omladinske škole. Radi se o Zdravku Mariću koji je na ovu poziciju došao s mjesta regionalnog instruktora HNS-a. Složio je novu trenersku postavu s nekim novim imenima poput Balajića i Osibova. Rezultati koji su njih dvojica postigli unutar svojih kategorija su različiti, dok su kadeti pod vodstvom Balića i Vlašića oduševili izborivši 14 pobjeda u 15 nastupa (uz jedan remi) juniori su rezultatski razočarali. Nije rezultat ono što je primarno u ovom segmentu rada kluba pa tako mišljenja onih koje podrobnije prate rad škole nisu optimistična. I dalje je tu previše problema a premalo sustavnog napretka.

Što se Uprave tiče tu možemo biti zadovoljni ali ne sa svim segmentima njihovog rada. Ipak je sportski dio kluba i dalje obezglavljen a on bi trebao biti primaran. Brbić nikako da pronađe pravog čovjeka za tu funkciju iako mu jedan takav svaku utakmicu sjedi par redova iznad u loži. Nažalost nisam previše optimističan da ćemo ga uskoro opet vidjeti u klubu.

Najveći napredak je zabilježen u pogledu sponzorstva, marketinga, članstva i pretplata. Napokon smo krenuli u pravom smjeru po tom pitanju. Teško je sve dobre stvari nabrojati ali pokušat ću. Od sponzora tu je novi tehnički Macron koji je znatno povoljniji od prijašnjeg  te generalni Tommy (milijun eura u dvije godine a ne treba zaboraviti ni probni tromjesečni koji je donio 700 tisuća kuna) i značajni u vidu Splitske banke.

Ali nikako ne treba zaboraviti ni hrpu manjih poput Proenergya ili DIV-a. Nije na odmet spomenuti i suradnju s mnogobrojnim tvrtkama u pogledu iskorištavanju imena Hajduka. Tako smo bili svjedoci nevjerojatnog uspjeha hajdučkih sličica, a veliki potencijal imaju hajdučka vina ili mliječni proizvodi. Tu su i travarica, višnjevača, hajdučki šoldi i pivo od kojeg nažalost više nemamo kunu po litri ali Carlsberg je i dalje sponzor kluba. Mnogi od  tih suvenira i proizvoda su sad dostupni i putem novog web shopa. Koncerti su nam osim problema s travnjakom i neobičnog ambijenta za Jadranski derbi donijeli i 2 milijuna kuna prihoda.

Broj pretplata je postao rekordan, ima nas više od 6 200 koji na taj način pokazujemo vjernost klubu. Uz to smo svakodnevno svjedoci potpisivanja ugovora s novim podružnicama DPH i to ne samo unutar granica Lijepe naše. Vjerujem da ćemo i na taj način doći do nekih novih rekorda.

Nemojmo zaboraviti ni rad Bilog srca i akciju Stipendist Hajduka. Pomažući druge pomažemo sebi.

Navijačka scena je posebna priča. Velike stvari su se događale na tom planu. Nekad veliki rivali su stali rame uz rame kako bi pokušali ukazati na istinske probleme koji muče hrvatski nogomet. Nadam se da će ovaj pristup uroditi plodom i da će odgovorni progledati te da će ove akcije posredno doprinijeti da ne gledamo nemile scene poput onih koje su se dogodile na Kantridi. Treba pohvaliti i simbiozu između navijača i momčadi te neke akcije poput one kojima se nastojao donirati klub. Neka u se u budućnosti što više bavimo Hajdukom i iskazivanjem potpore našim igračima nego nekim drugim temama.

Osim one Anderssonove evo još nekih izjava koje su obilježile polusezonu.

Mislav Anđelković je dobio nadimak Mali princ jer je na predstavljanju izjavio:

„samo srcem čovjek može vidjeti istinu, bitno je očima nevidljivo“

Dok je otac Marija Pašalića ovako komentirao ostanak sina u klubu:

''Moji su iz Tomislavgrada, suprugini iz Vrlike, ali smo u Kaštelima već preko 50 godina. Mene je otac odgajao da volim Hajduk, tako sam odgajao i ja Marija. Mi smo uvijek prvi potpisivali i stipendijske i profesionalne ugovore i uvijek za 0% odštete. Mario je dijete Hajduka, tu je odgojen i odrastao i nema potrebe navrat-nanos žuriti van. Njemu je Hajduk sve, a za inozemstvo i novac će biti vremena. ''

 Znam da bi Hajduku novac dobro došao, ma dobro bi došao i nama jer imam jako puno nenaplaćenih potraživanja u privatnoj građevinskoj firmi. Nije nam baš bajna financijska situacija, ali ne želim rješavati svoje probleme preko leđa djeteta od 18 godina.

I jedan i drugi su zbog toga zaslužili

Za kraj nedvojbeno trenutak koji je obilježio zadnjih par mjeseci



Sve to uz prigodnu glazbenu numeru http://www.youtube.com/watch?v=ctXRWVj0e6E