- Znate, ja sam počeo kao napadač, još u Stobreču, u Primorca. Pa onda i u Omladincu iz Vranjica kamo me doveo Franko Bogdan. Bila je to selekcija Livaje, Blaževića, Vlašića, Prce, Roguljića... Omladinac kod Marija Jurića, tako je. Prije nego je Bogdan otišao i osnovao Adriatic. Ja sam došao potom u Hajduk, zvali su me Vučević i Pirija sa 15 godina. Meni je Hajduk bio i ostao san, ja se ne mogu nauživati igrati u Hajduka i ostat ću sigurno još barem dvije godine da stasam. I više.

 

Onda si ti kao Pašalić. Ostao bi stasaš. Nisu svi tako mislili?

 

- Nisu, imali su svoj put, Livaja, Roguljić je sad u Salzburgu, čujemo se, dobro mu je. Meni je pak san Hajduk...

 

Dolazimo na emocije, jer zvao te je i Liverpool?

 

- Je, oni su baš inzistirali, da dođem u kamp, još više nego Fiorentina koja je pokazala interes lani. Ali, složio sam se s obitelji. Za mene je rano u veliki svijet. Neka mene doma još, u Hajduku. Ima vremena.

 

Evo, sad će narasti srce mami Ljiljani, još kad je čula da je sin opet strijelac?

 

- Riješio sam se svih ozljeda. Sad je valjda gotovo.

 

Bašić, nova Hajdukova snaga na proljeće! Najmlađeg se čeka već godinu i pol, opet je zakucao na vrata. I mi s njim u drvo. Da bude zdrav. Lako ćemo opet ronit...

 

Tudor ti vjeruje?

 

- Trudim se svim srcem.