Teško je ići svojim putem kada ti neko konstanto podmeće nogu. Prije bi te Franjo kasapija samo u susretima protiv Kroacije, sada te bagra kasapi gdje god stigne pazeći da se slučajno nebi stvorila nekakva euforija

I šta ću ja sad zamjerit igračima šta su bili ka kokoši bez glave u derbiju gdje je Dinamo izgleda duplo bolji? Dok su oni igrali rekreativno-prijateljske utakmice ravne laganom footingu kroz Maksimirsku šumu mi smo pišali krv za bodove u Osijeku i Istri, došli su neopterećeni u Split znajući da ih ne čeka nikakvo ludilo, sudac je bija tu za svaki slučaj i dobili su derbi taman koji su i priželjkivali.

Al opet, ne smimo odustat od našeg puta, koliko god one sve scene pekle od subote, koliko god gadljivo bilo to sve skupa uvik može bit gore od toga. Možeš opet postat leglo kriminala u kojem svi lijepo surađuju dok se kroje prvenstva i slavit isprazne titule koje su kupljene da bi par miseci posli bija otrježnjen kada te nokautira donji dom euro nogometa.