Vidi cijeli citat
Posluša san i stvarno se isplati poslušat, je da traje dvi ipo ure, ali se na preskoke može u po ure više-manje čut ono šta je najzanimljivije, a to su njegovi počeci, odnosno kako je uopće sta na gol Hajduka, njegovi treninzi tada koji su stvarno bili ispred svog vremena i razlozi zbog čega je preša u Zvezdu.
Jučer san napisa, misleći kako ga je publika pljuvala šta je vlaj, da su ljudi tada stvarno imali retardirano razmišljanje i da su sa visoka gledali na Bearu jer je vlaj, e pa ja san taj koji je retardiran jer san brzajući sa zaključcima pljunija na navijače Hajduka iz tog vremena a problem njie bija u njima nego upravo suprotno, navijači su ga itekako volili, razlog zbog čega je istrpija neke stvari su upravo bili navijači i sam Hajduk o kojem je priča na taj način da san se naježija i to nije nikakva patetika niti falše izdrkavanje, čovik je, pokoj mu duši, stvarno volija ovaj naš klub.
Problem je bija u pojedinim igračima Hajduka u to vrime i to prvenstveno u kolovođi Kokezi koji ga je valjda non stop prca. Uzeja san u obzir činjenicu da je pok Beara malo pretjeriva odnosno da je sprdačinu uzeja malo preozbiljno, a svi znamo da te tek pravo počnu prcat ako se ljutiš na prcanje, ali isto tako mislim da su neki pretjerivali i da je bilo ljudi u klubu koji su baš bili ljubomorni na njega i na glasu mu se čulo kako ga je to baš bolilo i prizna je kako ga to još dan danas boli, jer ne samo da su ga pojedinci konstanto prcali nego ga još nisu uvažavali niti držali do njega i čovik je stvarno stvarno trpija dok mu nije puka film. Dio u kojem priča da bi do Beograda staja na nogama u hodniku vlaka jer nije moga sidit sa njima u kupeu koliko su ga sprdali je posebno ljigav i baš mi je bilo krivo to sve skupa slušat.
Tu me malo razočara i naš kapetan pok Matošić, koji je tada bija strah i trepet u momčadi i istinski kapetan, on je to mora prekinit jer se njega tada slušalo a umisto toga on je zna često povest sprdanje.
Uglavnom sada razumin mnoge stvari oko tog tajanstvenog prelaska Beare u Zvezdu, čoviku nije lako, možda je pritira, možda je to sve skupa shvatija preozbiljno i preemotivno, ali kada su vidili da ga to muči i da mu to smeta, tribali su kalat sa sranjima, i žalosno je da nitko nije sta u njegovu zaštitu.
Uglavnom, još jednom pokoj ti vječni veliki Vladimire, žao mi je zbog neugodnosti koje si doživija i nadam se da si sada na boljem mjestu