Evo jedan dobar tekst sa fb:

Zabava za najgore od najgorih

Sam naslov odmah aludira i otkriva da se radi o osvrtu na još jednu utakmicu nekadašnje Hrvatske nogometne reprezentacije.
Ako čitaju vlasnici mišljenja naroda koji obitava u Hrvatskoj, neka znaju da nikada i ništa na silu nije bilo dugog vijeka. Tjedan dana traje histerija o navali na ulaznice i o povratku ljubavi prema ovoj nakupini besramnih bogataša i plaćenika. Uporno se prešućuje činjenica da se gratis ulaznice dijele na kile, nikoga ne zanima da 50 momaka iz Splita nije moglo ući na stadion, a samo zato jer je tako odlučio on.
Na zapadu, među najvećim šljamom koji ova država posjeduje, smjestila se i plavojka sa dva prezimena. Svršavanje Dragutina Ćosića na njenu pojavu bilo je za zabrinuti se, a možda i riganje. No, od ćelavog dupelisca više ništa ne iznenađuje.
Stadionom je odzvanjalo za Dom spremni. Osobno mi ne smeta to, smeta mi licemjerje i dvoličnost, iako sam nekada bio hrvat. Jer koliko znam to je kažnjivo koliko i baklja. I znam da bi to bila glavna vijest danas da je prćija izgubila, a na žalost nije.
Pitaju me mnogi, kako možeš navijati protiv Hrvatske. Pa da objasnim javno moronima sa graškom u glavi jednom zauvijek: naime, sumnjam da itko ovu zemlju voli više od mene. Napominjem zemlju, ovaj kutak koji nam je dragi Bog podario. Ljude prezirem i u tome uživam. Jer bi inače poludio. Gledam svaki dan te jadnike koji gmižu iz svojih rupa sa jednom istinom. Jadnici, voljeti Hrvatsku nema baš nikakve veze sa Danijelom Pranjićem na lijevom boku, niti sa onom čovječjom ribicom iz Intera. Njih mrzim. I njihove šefove koji su nam oteli ono u što smo vjerovali.
Ne mogu vjerovati da nitko od tih zalizanih idiota niti jednim slovom nije stao iza navijača kada je trebalo, ne vjerujem da ona spodoba iz Metkovića niti jednim zarezom nije stao iza kluba koji ga je stvorio. Sada bi on Italiju u Splitu. I ja. Da završimo ovu tragičnu priču jednim efektnim happy end-om. Izuzimam Subašića, on je jedini hrabro istupio kada je trebalo, a imao je najmanje razloga i najviše je riskirao.
Na žalost, 5:1 protiv vikinga. Pranja, Vida, Broz, Ola. Ne mogu ja to. Još kada vidim Sanadera iz Salzburga na klupi i onu ergelu konja u loži…ne, ipak ne.