Jedino fascinantno je koliko si izvuka krivih zaključaka. Ako ću o toj generaciji omiljenih i onih od kojih sam očekiva puno, to su bili Mujan i Kiš. Prvi je otiša totalno krivim putem od onog koji sam očekiva, o drugom su lancuni napisani kako i zašto.

Na kojih par posudbi točno? Solin pod Pudarom ili onaj klub iz ZG di je bio jedan od najboljih igrača, igrački i statistički? Dobio je priliku zaigrat za Hajduk? Ček, to su one prilike di dobiješ 100 minuta igre kroz period od 30 random utakmica pa ako ne ispuniš očekivanja lutajuće struke, ne valjaš?

Ama baš svaki put kad je zaigra nije pokaziva ništa manje nego konkurencija. Njegova mana je zaigranost i igračka nezrelost ali tehnika, dribling i sve ostalo je na zavidno visokoj razini, ništa manje nego kod Malokua.  I ove zadnje pripremne je rastura golovima, moga ih je zabijat Tima, Kouassi ili neko treći ali nije.

Budimo realni, ne mogu svi igrači kojima se u mladim kategorijama predviđa puno postat dobri igrači i materijal za prvu momčad, ali ni Kiš ni Mujan ni Tomičić nisu imali pravu priliku. Osim ako prava prilike nije isprekidana minutaža u turbulentim vremenima kad se očekuje da zabiješ deset golova u dvi utakmice.

Džoni i Tomičić? Daj, uozbilji se.