neće niko plakat za njim ako ode

Koja priča. Podsjećam što je Di Marzio objavio:

Spezia thinks about Igor Tudor as the new coach. It’s just an idea at the moment

Dakle ideja, ništa previše ozbiljno u ovom trenutku, nikakva ponuda.

Tudor ima ugovor, što znači da se mora platiti odšteta za njega, a i on mora pristati ukoliko se ideja konkretizira.

Ukoliko bi on želio otići, onda se dogovoriti za odštetu i neka ide.

Osibov čeka kao zapeta puška.

Ruben je kao undercover igrac Hajduka srusio lijevi bok Dinama. Nazalost, nije bilo dovoljno.

Hvala ti Ruben!

Iako se ne tice Hajduka najlijepša vijest za sve navijače ovaj tjedan

kome je dosadno, malo za ubit vrime, jedan moj post od prije dvi godine........

Sedam od sedam ili „tribute to prija“

Jedan

Godina je dakle, iljadu devetsto osamdeset peta. Rana jesen ili ti ga bablje lito. U šesnaestoj godini života sam. Hormoni divljaju. I premda i druge stvari postaju zanimljive, nogomet jejoš uvik broj jedan. I sve priče počinju i završavaju sa Hajdukom. A Hajduk u prvom kolu kupa UEFA na, naravno prepunom Poljudu, dočekuje francuski Metz, sa Sixom i Bocandeom. U to vrime utakmice sam gleda na sjeveroistoku, u srcu Torcide. I krenula je utakmica, Torca u elementu, a nakon jedno dvadeset minuta krenila je, s vrha sjeveroistoka i pandurija. Koji je stampedo nasta kad su počeli mlatit, dobija sam udarac pendrekom i spustija se na samu ogradu. U svemu tome pa je i prvi gol Hajduka, Vatro Petrinović glavom. Taj gol uživo nisam vidija, radi bjega od organa reda, ali onaj Bocandeov i četri Zlatkova jesam. Velika utakmica Zlatka Vujovića, vrhunska predstava Hajduka i pobjeda koja je „garantirala“ prolaz. U uzvratu je nakon 2:0 za Francuze izgledalo gusto, ali dva Zlatkova bjega su smirila stvar. Prošlo se u drugo kolo i to bez poraza, a Francuzi su zapamtili Zlatka Vujovića – vidili su  brzinu prvog mušketira s Poljuda.

Dva

A u drugom kolu Talijani, Torino. Dossena, Schachner i jedan od Tele Santaninih bogova sa Mundijala 1982, Junior. Do ove, Guardioline Barce, nisam gleda, tehnički savršeniju ekipu od tog Brazila iz osamdesetdruge i osamdesetšeste. I dok smo mi isčekivali šta će Junior i ekipa napravit u prvoj utakmici u Torinu, Talijani su tek trebali upoznat Blaža Sliškovića, doktora nogometa, ili najjednostavnije – Baku. I upoznali su ga, itekako. Najprije su u Torinu vidili volejčinu za 0:1, nakon krasnog centaršuta gospara Rica Petrovića. Utakmica je završila 1:1, nakon greške Kalinića iz blizine ga je zakuca Schachner.

U uzvratu, moja malenkost opet na sjeveroistoku.  Poljud , treba li posebno napominjati pun ka šipak.

Nije ni počelo a već, 1:0, Asanović glavom( valjda jedini put u karijeri) nakon centaršuta Gudelja. Pa penal i Junior na djelu za 1:1, sve kao uvertira za ono šta će uslijediti. Zlatko je srušen negdi na 30 metara od gola Martine. A onda je Baka, uzeja balun, namistija ga, odmaka se dva metra od njega, onako ispod brka izračuna, smjer i snagu bure, vlažnost zraka, i posla balun u same rašlje. Erupcija oduševljenja koju ću pamtit dok sam živ. Zlatko je iz penala završija priču, a Talijani su upoznali tehniku drugog mušketira s Poljuda.

Tri

Treće kolo je donilo put u ukrajinsku zimu. Dnjepropetrovsk predvođen, tada najboljim igračem SSSR- Olegom Protasovim. Na ukrajinskom snigu, autogol Ukrajinaca i pobjeda Hajduka 0:1. U uzvratu na poljudskom travnjaku blato do kolina. Uvjeti nemogući za igru za svih, osim za Ivana Gudelja. Relativno lagani balun prema golu Dnjepra, koji će činilo se dva ukrajinska igrača lako ukrotiti, a onda ih je pregazio, imotski brzi vlak i zakuca za 1:0. Nešto kasnije  još jedan solo prodor i potvrda četvrtfinala, a ukrajinci su upoznali snagu trećeg mušketira sa Poljuda.

 

 

Četiri

Hajduk je dakle na jesen izbacija dva člana lige petice i ukrajinski Dnjepar na način da je svih dobija na Poljudu i da  od nikoga nije izgubija vanka. U proliće, u četrvrtfinalu je u prvoj utakmici nastaviija s tom praksom,i golom Zlatka Vujovića, dobija belgijski Waregem sa 1:0. A onda... Onda je smijenjen, glavni lik ove moje priče – Stanko Poklepović Špaco, radi „lošijih igara u prvenstvu“. U uzvratu je bijele vodija Sergije Krešić, Mutombo je u drugom poluvremenu vratija stvari na početak, a u ruletu penala, je bilo onako kako mora biti, najveći Baka je falija penal i Waregem je otiša u polufinale kupa UEFA.

Na lito su braća Vujovići otišli u Bordeaux, Baka u Marseille, a Gudelj se tu jesen razbolija od žutice i prekinija karijeru koja je po svenu šta je do tad pokaziva trebala bit svjetska.

Devedeset druge godine, nakon raspada Jugoslavije, održalo se prvo prvenstvo Hrvatske, i prvi prvak je bio, ka šta je i red Hajduk, nabolji igrač Goran Vučević,koji se nakon tog prvenstava proda u Cruijfovu Barcu, najbolji strijelac Ardijan Kozniku, oba iz Hajduka. Trener? Hvala na pitanju, Stanko Poklepović Špaco. Ipak pri kraju slijedeće sezone, u kojoj Dinamo(ko će pamtit kako se te godine zva) osvojia svoj prvi naslov prvaka Hrvatske, Špaco je smijnjen zbog „lošijih igara u prvenstvu“  pa će njegov nasljednik Ivan Katalinić Kate uzest prvi hrvatski kup. Pa dogodine prvenstvo, pa na godinu i duplu krunu i kao šlag proći u četvrtfinale lige prvaka.

I onda 15 godina – niko ništa. Hajduk baš nikoga iole relevantnog nije uspija proć u Europi ( Malmoe, Grasshopers i Budućnost su jedini „uspjesi“ Hajduka u svih tih 15 godina). Sve do 2010. Hajdukove stote. Negdi nakon 99- og Hajdukovog rođendana iz kluba je nakon, obavljenih zimskih priprema otiša trener Edi Reja, a Ivica Šurjak, sportski direktor bijelih, iz naftalina je izvuka – Stanka Poklepovića iskusnog trenera koji će pomoć da se prebrodi razdoblje dok uprava Hajduka ne „smisli“ neko adekvatno trenersko ime. Za vraga, Špaco je odmah na proliće uzaja kup, jedini Hajdukov trofej, u zadnjih sedam godina i uprava Hajduka je bila na sto čuda. Kako ćeš na klupi ostavt straca od, preko sedamdeset godina? A s druge, strane kako ćeš maknit čovika koji je osvojija prvi trofej nakon pet godina, i na proliće uknjižija više bodova od nedodirnjivog Dinama? Drž, nedaj i ostade Špaco.

Pet

Lito dvi i desete. Peti kolovoza. Gospa od sniga. Meni je četrdesetprva i na Poljudu rezignirano, ka i većina nas koji smo pohodili Poljud, očekujem još jedno neslavno ispadanje Hajduka u trećem pretkolu Lige UEFA. Naučili smo na to zadnjih petnaest godina. Ka magarac na batine. Protivnik se zove Dinamo iz Bukurešta i dobija nas je prvu utakmicu sa 3:1. Taj gol Marina Tomasova u Rumunjskoj je dava neku malu nadu.

A onda je uslijedila furija. Tomasov za Vukušića, pa Anas za Brkljaču i konačno eurogol Tomasova  za 3:0, već u prvom poluvremenu. Do kraja je osta taj rezultat i hajduk je proša nadoknadivši minus dva iz prve utakmice.

 

 

 

Šest

I dalje je kolovoz. Protivnici, opet Rumunji , Unirea se klub zove. Na početku par šansi za Hajduk, a onda šok, 0:1. E, tad je uslijedija Ibro show. Najprije glavom nakon Anasovog centaršuta za 1:1 do kraja poluvremena.  A u nastavku nezapamćeni solo prodor za 2:1 i još iz kornera , asistencija za Brkljačin gol glavom. Za konačnih 4:1 zabija je Duje Čop. U uzvratu je bilo gadno, 1:0 za Rumunje na samom startu, pa par šansi, pa crveni karton Brkljači, ali u finišu Vukušić zabija za 1:1 i hajduk po drugi put u u povijesti ulazi u neko UEFI-no ntjecanje po skupinama. Nakon 95 i skupine CL ovaj put bijeli nastupaju u skupini EL, sa Zenitom, AEK-om i Anderlechtom.

Sedam   

Od AEK-a smo izgubili uz nelošu igru, za počasni gol se pobrinija Ibro sa panenkom. I doša nam je Anderlecht. Loša utakmica, ali ipak nešto našših šansi. Kako je više vrime prolazilo, sve više smo čekali kraj. Protiv Anderlechta, bod ko kuća. I zadnji napad, Bulku desno do Trebotića,ovaj do Marina Ljubičića, Marin u padu gura balun.....koji prolazi između dva belgijska stopera, točno Vukušiću u for. Primija je Ante balun, pogleda di je golman i opalija. Na semaforu je pisalo 95:05 kad je uslijedila eksplozija. Eksplozija sriće i zadovoljstva. Dogodilo se Cudo i dobili smo Anderlecht.

Misec dana kasnije Hajduk je doživija nakon 23 utakmice prvi prvenstveni poraz, tri dana nakon toga je ispa i u kupu od Istre, i Špaco je smijenjen. Sija u trajekt, otiša na Brač brat masline, a od tamo ravno u legendu.

Neće nikad bit više trener Hajduka, ali će ostat,  zapamćen ka čovik koji je dobija sedam europskih utakmica na Poljudu.

Pod njegovin vodstvom Zlatko Vujović je bija, prvo najbolji strijelac Yu lige, pa godinu dana kasnije i kupa UEFA,Blistali su i Baka i Gudelj u vrime dok je on vodija Hajduk. Pod njegovim vodstvom je i Kozniku bija prvi strijelac prvog prvenstva Hrvatske, a Vučević najbolji igrač. Špaco je na koncu taj koji je izvuka najbolje iz Ibričića, i koji je izmislija Vukušića.

Možda se balun u zadnjih 25 godina drastično prominija, ali je Špaco i 85. i 92. I 2010. bija isti – onaj pravi. Da smo ga držali svo ovo vrime imali bi Fergusona, kojeg bi prizanavali svi. Ovako samo neki, od nas vojske Hajdukovih navijača, priznajemo Špacu i njegovih sedam od sedam. Legendo fala. 

po meni 4-1-4-1 je idealna formacija za nas...

Dakle, danas otvaramo sezonu u Vranjicu, kod Omladinca.

PS: Zna li netko kada bi se trebala igrati najavljena utakmica Vitez-Hajduk?