Irilove,
Ne žulja mene ama baš ništa. Napisa san post, ti si na njega reagira bezobrazno, pa si točno takvi odgovor i dobija.
I ja tu mislin stat. Dalje, šta se mene tiče moremo na dva načina:
-
Verbalnim ukrštanjem mačeva oko svake teme oko koje se ne slažemo. Argumentom na argument. Bez udaraca ispod pojasa. Čak i da se dogodi u žaru borbe, u afektu, - no frks.
-
Drugi način je – nikako. U šest, sedan godina forumskog staža na slobodnoj nisan sebi dozvolija da s bilo kin, iden u nekakvo konstantno vriđanje i to na temi Hajduk, sa navijačen kluba za koji navijan od rođenja, pa neću ni sada.
Ako ćemo „fer i muški“, pa ko koga, bilo kad i o bilo čemu – ok. Ako ne, ne moramo nikako.
A sad ću ti odgovorit:
Nabolje je livo krilo, ime mu je Šurjak Ivo. Komad brzog momka, precizne livice, čiji je opis radnog mista bija: proć potivničkog desnog beka, a onda navođenin projektilon zemlja-zrak pogodit glavu svog centarfora, nakon čega bi protivnički golman samo tužno, pogledon, ispratija balun koji se zakoprca u njegovoj mriži. Tako je igra Šure, a prije njega, da se ne mičen sa Balkana, Dragan Đajić, a poslin Predrag Pašić ili Semir Tuce.
Onda su se treneri sitili da tu vrst posla mogu obavljat i bekovi, pa su to povjerili Robertu Jarniju, ili drugom Robertu, onom brazilskom,Carlosu.
Krilin napadačima pak, u zadnje doba su prominili stranu, pa sad ovi ne centriraju, nego poput vanjskih šutera u rukometu pucaju, s te kontra strane. Pa je tako livak Henry u Arsenalu, čeka balun uz livu štriku, a onda bi se sjurija paralelno, ili dijagonalno na dvajst metri i ošinija desnicon. Tu vrst izvedbe, na još veći nivo podigli su „lepi“ Ronaldo na livoj strani i, pogotovo Messi, livicon s desne strane.
A teško mi je i neprirodno Messija nazvat desnin krilon. Ili „lepog“ livin.
Ako striktno terminološki, oni nisu krila, jer svoje druženje sa balunon, završe obično puno prije korner zastavice, onda da, u pravu si, ni Franko Andrijašević nije igra livo krilo.
Naš nesriknji Franko, koji prostimibože ni klason, a ni školon, ne spada u nijedno društvo koje san gori naveja. Školovan ka središnji vezni i to je, po povratku iz Dugopolja igra u Hajduka u paru sa Josipom Radoševićen. Onda je Mišo Krstičević vidija da Franko razumi „uličku“ iz Velog Mista i da će Vukušić, a poslin i Giga od njega imat koristi, pa ga je maka deset metara naprid, a Zuji je priključija Antonija Milića u sustavu 4-2-3-1.
Tušo nije tija to igrat, nego 4-3-3 (osin kad je u sastavu bija Iuridze???), pa je Franko igra naprid livo sa slijedećin opison poslova: - Čin imamo balun, odma otić polulivo, tamo ga primit i gurnit balun Magli iza leđa stopera. Ako to ne ide, balunon izbacit Jozu na centaršut, ili ako je balun u Avdije, pokušat se ka pravi centarfor ubacit između stopera i zakucat ga iza leđa vratara.
Malo veći problem bija je u defanzivi, di ka prednji, vrlo često ne dočekuješ one koji napadaju, nego ih triba stić jer su već u začetku akcije isprid tebe. Sa Frankovon brzinon, izgledalo je kako je izgledalo. Uglavnom loše.
Bilo kako bilo, dotični je sad igrač Dinama, pa, ako se slažeš, ne bi više gubija vrime na njega?
