Po meni se u praksi ne razlikuju skoro uopce, kazen jedan napadac par metara vamo tamo i krila par metara naprid i to ej to. Filozofija igre je ista, direktni balun, naglasak na krila, bekovi kljuc cile price...
Za nas je 4-2-3-1 idealan zato sta jednostavno nemamo dovoljno fizicki mocne vezne da izguraju 4-3-3, pogotovo ne tog zadnjeg koji bi triba bit osigurac, ono sta je igra Andjelkovic. Da imamo Radosevica npr na ton mistu to bi bila skroz druga prica. Bradaric je nama fizicki najjaci vezni a svi koji su ga gledali vide da triba popravit defanzivu. U 4-2-3-1 je ta odgovornost sa "Andjelkovica" podiljena na dvojicu "zadnjih" di mogu jedan drugog pokrivat.

Ovih 4-3-3 u nasoj izvedbi su samoubojstvo, sta se lipo vidi po broju primljenih golova. Jednostavno ta nasa tri vezna stoje preusko i preblizu jedan drugome jer su svi navikli igrat sa jos jednin u liniji. I onda kad jedan izgubi balun odma sva trojica ispadnu iz igre, a u napadu guse jedan drugoga, ne razvlace prostor. Najlipse se to vidilo protiv Rijeke drugo poluvrime i protiv Dragovoljca 4-1, a pogotovo u oba dva gostovanja u Koprivnici di nan je bia krater izmedju obrane i veznog reda, a s druge strane vezni red nan je bia toliko gust i blizu da nista nismo mogli napravit prema naprid osin vratit stoperima ili kendavat duge naprid pa di slete.

Onih Spacinih 4-2-3-1 su jedini sustav di ovi nasi poluigraci limitirani fizicki mogu igrat. Andrijasevic je jedino moga igrat poluspicu u 4-2-3-1, Susic jedino moze igrat veznog u 4-2-3-1, Andjelkovic jedino moze igrat veznog u 4-2-3-1, o Kisu, Timi, Tomicicu da ne govorin. 4-3-3 su mogli igrat Bradaric, Pasalic i Caktas donekle, i recimo Radosevic da se nije proda. Preriskantna i preodgovorna je to formacija za nas trneutno. Svaki izgubljeni balun ti rezultira time da protivnicki napadaci idu 2 ili 3 na nasa dva stopera, jos se Maloca krene povlacit i eto ti debakla. Bilo 1-1 na Poljudu s Osijekon, bilo 3-3 u Koprivnici, bilo 4-1 Dragovoljac, uvik ista prica.