Dobro razmisli. Ako si kupio dionicu Hajduka onda imaš pravo reći prvi dio rečenice kojom počinješ post. Hajduk je na silu pretvoren u dioničko društvo (to je to prokletstvo koje je na nas bacio Sanader) i nema nazad.
Rečenicu "Kako ćeš prodatio ono što je moje" u budućnosti će moći reći samo vlasnik dionice (jedne ili većinskog paketa). I zato se nekako hajdučki navijački puk treba pripremiti da otkupi što veći broj dionica.

Tek tada će navijači kao udružena vrijednosna masa moći reći : "Kako ces ti prodati ono sto je moje, sto je od svih nas? Odakle ti pravo?"

Ako te bas zanimaju moje dionice

A druga stvar, ako zamislim na trenutak da sam u toj nocnoj mori, ovo je Hrvatska, drzava lopova, prevaranata, nepostenih ljudi koji gledaju samo svoje interese. Nema osobe koja ima toliko novaca i koja bi uloziti u Hajduk iz ljubavi, bilo bi to zbog skroz nekih drugih razloga. O kakvim vi mocnim ljudima pricate?

Da li misliš da će bolje upravljati klubom onaj tko je uložio vlastiti novac, ili politički uhljeb koji se bira svake 4 godine, a može biti zamjenjen u svakom trenutku?

još jedan mit

Cilj onoga koji je uložio vlastiti novac je isti kao i cilj onoga koji ulaže tuđi, a to je profit.

I jedan i drugi će taj profit vjerojatno (u Hrvatskoj 99,999%) strpat sebi u džep, a klub ostavit u dugovima.

 A šta je npr. s onima koji financijski ne mogu podnit trošak članarine ili odlazak na utakmicu. Šta reč čoviku koji radi za 4 000 kn, ima ženu i dvoje dice i svaki misec krpa kraj s krajen. Dok je bija momak iša je na svaku i domaću i gostujuću a sad ima proritet koji se zove familija ali isto tako se trese kad Hajduk igra. Šta reč o onome ko navigaje ili je npr. u Americi i isto tako se trese radi Hajduka. Jel moš njima reč da to nije njihov klub i da nemaju pravo glasa.