Ven d going gets taf, d taf gets going
E da, na muci se poznaju hajduci.
Užežin sezone, san reka, da moraju postojat imperativi uvik i svugdi, te da je Hajdukov imperativ ove sezone, proć dva pretkola u kojima smo nositelji.
Zašto to? Zato šta je to skala na kojoj smo zapeli prošle godine. Jedan kiks je dozvoljen, dva zaredon nisu.
To je ujedno, triba bit i odgovor na pitanje: Da li Tušo i dalje?
Ocjena nekog posla mora bit mjerljiva, koliko god to možda bilo nepravedno. Da je onaj balun, nakon šta se odbija od Kaline ruke, poprimija malo drukčiji felš......
Ali nije!
Hajduk i Tudor su napravili ono šta su morali i baren za mene, dilema više nema. Tušo zaslužuje puno povjerenje do kraja ove sezone.
Način na koji se sve skupa odvilo, je čak puno bitniji od same činjenice da smo napravili šta smo tribali.
Dva teška gostujuća poraza. Samopuzdanje na dnu.
I onda Tušo izlazi prid novinare, lupa šakon u stol i kaže: Pucajte u prsa, pizda van materina !!!!!
Reakcija momčadi, u sjedeće dvi utakmice, je rekla sve. Dok se ne dogodi, nemoš znat.
Sad znamo, Tušo je taj!
Ima muda, ima srce, a ima i pameti, pa je Kale osvanija na branci i to bome u jesnskom izdanju.
Dugo, jako dugo, nismo imali takvu osobu u klubu.
Za razliku od čitavog niza Hajdukovih trenera koji su imali samo jednu manu, a ta je da nisu valjali ništa, Tudor, poput Špace ili Vulića, ima miljun mana. Ali Tušo je Trener sa velikim T.
Triba ga pustit da radi, ali ga isto tako triba znat i ponekad zauzdat.
Ali, to je već posal Brbića i Vučevića.