Klenx je napisao/la:
http://www.hrhb.info/content.php?r=3639-Neodigran-derbi
Vidi cijeli citat
pajdo, dobro kad si da link ja ću to malo podebljat i dat cili tekst, zaslužilo je.
I to se jednom moralo dogodit. Po prvi puta u dugoj povijesti dva najveća hrvatska kluba nije odigran derbi. Uprava tima koji se nekad zvao Dinamo a danas je sveden na obiteljski obrt Famiglie Mamić, diskrecijskim pravom koje im je dato nakaradnim zakonom o navijačima, odlučili su zabraniti ulazak 50-tak pripadnika Torcide, nešto što već, u daleko većem obimu, odavno rade navijačima Dinama. Uprava Hajduka je odlučila stati ovoj lakrdiji i odbila izići na teren. Za taj potez ih osim registriranja utakmice 0:3 čeka ih možda i još pokoja drakonska kazna jadnog i bijednog HNL-a i njezinog povjerenika koji je kao i sve u hrvatskom nogometu pod šapom spomenute famiglie. Da u igračima Dinama ima imalo srca i obraza, davno bi oni to već uradili, davno bi se pobunili i poduzeli nešto protiv egoističnog klana za kojeg nastupaju. Mnogi će reći, što se to njih tiče, oni su profesionalci i moraju slušati onoga tko ih plaća. Ali gdje je tu smisao, gdje je tu sport, gdje je tu čast. Pretvoriti se u plaćenika i dok igraš za klub koji progoni tvoje navijače. Kako te nešto ne stegne u grlu, kako ne pošalješ sve u neku stvar i ne kažeš, jebite se, ja ovo više ne mogu, skineš dres i baciš kopačke pred noge svom tom ološu. Uopće ne sumnjam da će ovaj potez Hajduka izazvati i negativne komentare po tzv mainstreim medijima koji kontroliraju ovo jadno društvo koje točno zableji po njihovim notama. Hrvatski narod se sustavno debilizira, borba se više ne vodi topovima i granatama nego perom. Ionako su ti navijači već proglašeni u dijelu javnosti kao huligani, destruktivci, doslovno teroristi kojima je jedini cilj uništiti sve pred sobom. Nacija eunuha maše velikom palminom granom nad karikaturom koja kida košulje i dresove pa ostane polugol u gaćicama dok oko njega ko u nekoj horor burleski plešu izobličene trbušne plesačice izkeženih zubiju. Cinično i tužno je bilo slušati na skoro praznom stadionu nacionalne budnice i odavanje počasti Vukovaru u ledenoj atmoferi pustoši, nelagode i represije. Jer ako za nešto branitelji nisu poginuli i ostajali invalidi onda je to atmosfera sa maksimirskog stadiona. Ledena, otužna, jadna, sa represijom koja pucketa u zraku i kao da se naćas učinilo da se nad tim jadom i čemerom maksimira čuje grohotni i sablasni smijeh. Dokad će hrvatski nogomet i sve ono što ga prati biti taoc jedne egomanijačke figure koja je zaposjela tron hrvatskog nogometa i kao kakav ludi car svira na harfi dok hrvatski nogomet izgara u tom ludilu. Veliki manipulator, zaštićen represivnim aparatom i pripadajućim državnim tijelima izgleda kao stanac kamen kojega ništa ne može pomaknuti. U kakvo smo se mi to društvo pretvorili, kakav smo mi to narod kojim može vladati jedna pohlepni primitivac sa egom većim od Himalaje. Što bi nam rekli junaci s Trpinjske koji su sa zoljom u ruci istrčavali pred Panićeve tenkove. Bi li nas sažalno pogledali i ponovo legli u grob bez riječi. Što bi nam rekao onaj saborski zatsupnik koji je moćnom Khuenu Hedervary-u opalio čuveni "saborski vritnjak". Cijela nacija, pogotovo ona sportska stoji kao hipnotizirana pred velikim manipulatorom kao kunić pred kobrom. On obilazi ratne veterane, kupuje bodove preko njihove muke, On je za sve sposoban samo mi za ništa nismo sposobni. Ruga se svima u facu, svima hrače u lice, zaštićen tko zna čim i tko s kim. U ovom bolesnom društvu pliva kao riba u vodi, pliva bijela psina okružena piranama iskeženih zubiju i tko god zagazi u vodu biva iskomadan na sitne dijelove. Tko ga brani. Tko ga štiti. Tko je toliko moćan da stoji iza njega dok drži hrvatski nogomet u šaci, dok kako kakav kolonijalni ofcir ravna svim segmentima hrvatskog nogometa i pripadajućoj joj navijačkoj subkulturi. On je frotnmen cijelog duboko bolesnog hrvatskog društva. Društva površnosti gdje ofucane pevaljke postaju idol mladim curicama, u društvu gdje je sve naopako postavljeno, društvo koje ništa ne cijeni i koje se ruga svima koji imaju muda i herca suprostavit se totalnom debiliziranju nacije. Ne talasaj, šuti, čkomi, stisni se u kut, dahći ko mali miš, skutri se negdje i slušaj, budi poslušan i šuti. Kad ti se dadne mig, kad bič zafijuče nad tvojom pokornom, prestrašenom facom, procijedi kroz zube, udrite ih udrite, ja sam vaš poslušni rob a onda opet nazad sklupčan drhtureći čekaj kost, koja je će ti biti bačena i očekuj da se s treskom zatvore vrata, da ostaneš miran i siguran u tom svom jadu dok glođeš kost praznim desnima. Nasuprot mu stoje samo zadnji nogometni romantičari, zadnji nepotkupljivi koji preziru fijuk biča, posljednji nedebilizirani, zadnji Spartanci koji stoje pred tim nogometnim Kserksom koji u zamjenu za lojalnost i pokornost nudi privilegije, zlatne i srebrne posude, svu počast i sve pogodnosti. Samo pognite šiju, poklonite se i poljubite prsten na njegovoj ruci. Ali oni odbijaju, i to njega žesti. Taj izvitopereni um ne može podnijeti da postoji netko ili neki koji ne žele bit robovi, ne žele i neće biti kupljeni, ne žele vlastitim poniženjem kupiti svoj moralni kolaps koliko god on sjajno i privlačno izgledao valjda se prisjećajuć Kristovih riječi " što ti čovječe vrijedi ako cijeli svijet zadobiješ a svoju dušu izgubiš".M.K.:" Nisam nikoga poslao u materinu, nego sam im rekao da su pederčine." "Ich bin ein Venezianer" Hvala šta ste ubili Hajduk, osta nan je samo kaštelanski crljenak
.
