Vodeći ljudi HNK Hajduk donijeli su u subotu odluku da momčad neće istrčati na Maksimir i odigrati utakmicu 16. kola MAX TV Prve lige protiv Dinama. Svoju su odluku opravdali solidariziranjem s navijačima kojima nije bilo dopušteno ući na stadion zbog policijskog popisa. Vratili su se u Split i pokrenuli medijsku revoluciju, hajdučki ustanak, bez imalo zadrške uperili prst u Dinamo, HNS i jednog čovjeka – Zdravka Mamića, sebe odriješili svih grijeha i jasno i glasno poručili – mi se ovako nećemo igrati, svi van iz nogometa, ostajemo samo mi uz neke druge, nove, poštene i časne ljude.
Vješti retoričar, član IO Hajduka, ugledni odvjetnik Ljubo Pavasović Visković, iskoristio je prostor na javnoj TV za obračun s povjerenikom za natjecanje MAX TV Prve lige Josipom Breznim i direktorom GNK Dinamo Tomislavom Svetinom, koristeći pritom isključivo argumente Ad Populum i Ad Hominem, potpuno ignorirajući činjenicu koja je tek u emisiji postala poznata ljudima koji nisu bili na stadionu, a koja ipak baca drugačije svjetlo na sve subotnje događaje.
Tek smo u toj emisiji doznali da igrači Hajduka nisu izašli niti na zagrijavanje, što znači da se cijeli vremenski tok događanja vraća barem pola sata unatrag i daje čvrste argumente onima koji tvrde da je sve unaprijed izrežirano i dogovoreno. Ljudi koji nemaju mnogo veze s nogometom, ali znaju postaviti logična pitanja, upitali su već u subotu – bi li uprava Hajduka povukla momčad i odbila igrati da je riječ o utakmici Eurolige ili Lige prvaka i da potpuno irelevantan broj „navijača", jedan, tri ili tri stotine, primjerice ne može ući na stadion Maribora? Odgovor se može pronaći u povijesti postupanja kluba – suočeni s istom situacijom na gostovanju u Rumunjskoj, u Bukureštu, 2010., kao i u slovačkoj Žilini godinu ranije, Hajdukovi čelnici nisu se solidarizirali s dvadesetak pripadnika Torcide u Bukurušetu, kao ni sa čak 221. navijačem koje su Slovaci deportirali.
Hajduk je igrao i u Rumunjskoj i u Slovačkoj. U Hrvatskoj je odlučio da neće. Zastrašujuće medijsko talambasanje o junaštvu, ustanku, čestitom otporu, revoluciji, kojim se vrlo neodgovorno raspiruju strasti, može, baš kako je zaprijetio i gospodin Pavasović, imati i daleko teže posljedice. Poigravanje s emocijama masa uistinu može završiti tragično – dovoljan će sada biti neki pripiti verbalni ispad klinaca koji će kajkati na moru da polete šake, ne daj Bože i nešto strašnije – tko će tada odgovarati – pitanje je upućeno svima koji bezrezervno slave „revoluciju i hajdučki ustanak"? Nažalost, odluka vodećih Hajdukovih čelnika bila je strahovito pogrešna.
Postupak Hajduka baca sada i drugo svjetlo na sukob uprave Dinama i skupine BBB, ali to je druga tema. Direktor Dinama vidi bit sukoba u financijskoj nemoći koja rezultira sportskim posrtanjima. Pavasović ne dopušta miješanje u „unutarnje" stvari Hajduka, ali se rado poziva na „unutarnju" stvar Dinama – odnos uprave i BBB. Istovremeno, izjednačavanje Dinama i HNS-a je ipak korak previše, jer se time praktično brišu svi ostali sudionici nogometnih procesa u Hrvatskoj, Rijeka, Osijek Split, Zagreb, Istra... U istoj emisiji vidjeli smo i izjavu predsjednika HNK Hajduk, Marina Brbića.
Razvijajući uglavnom točnu paralelu o ulici i demokraciji, iako vrlo pojednostavljenu, Brbić misao nije domislio do kraja. Točno je da, zapravo, ulica ( narod ) bira u demokraciji svoje predstavnike i točno je da je NO Hajduka izabran demokratskim procesom. No, zaboravlja da izabrani predstavnici tada preuzimaju sve pravne, zakonske i ostale obveze i da su ih dužni provoditi. Narod je izabrao političke pobjednike, oni su formirali vladu, a svaki dan su suočeni s uličnim „revolucijama i ustancima" – radnika, sindikata, branitelja... I ne solidariziraju se s „ustanicima" već vode politiku sukladnu zakonima i zakonskim obvezama.
U ovom, konkretnom slučaju, to su propozicije nogometnog natjecanja. Izabrani profesionalci dužni su provoditi pravila koja proizlaze iz propozicija i natjecateljske licence, a svojim „biračima" polagati račune. Kada računi ne štimaju, najlakše je potpiriti vatru emocija. Ali tko će tu vatru i čime – gasiti? Vrlo je indikativno da se prije otprilike mjesec dana u medijima pojavio zahtjev gradonačelnika Baldasara za trenutnom ostavkom vodećih ljudi Hajduka. Prema objavljenoj izjavi gospodina Baldasara, nisu napravili ništa za stabilizaciju kluba, golemi dug nije saniran, čak je uvećan za 16 milijuna kuna.
Gospodin Pavasović ne krije postojanje duga ( u razmjerama od 30 do 160 milijuna kuna ), ali tvrdi suprotno od Baldasara, da je uprava sanirala dio dugovanja ( što znači da netko ne govori istinu ). Ta je vijest nestala, medijski je ugašena u rekordnom roku. Očito je netko ( možda „birači" ) upozorio gospodina Baldasara da se „ne dira u Hajduka". Čak štoviše, prezentira se novi koncept, koncesija na dionice, kojim se grad ( većinski vlasnik ) potpuno razvlašćuje, a „narod", „navijači", „Naš Hajduk", preuzima svu upravljačku vlast. Hajduk bi time postao pravi „narodni" klub, sa svojevrsnim kolhoskim načinom rukovođenja. Nije pritom nebitno da takvo ustupanje vlasništva nad dionicama u koncesiju može za Baldasara rezultirati, uz male političke promjene, kaznenim progonom zbog nesavjesnog poslovanja. Pavasović tvrdi, ovo je sukob modela, narod ne podnosi „gazde". Uz sve ograde, povezane ponajviše sa modelima ponašanja, praksa ga demantira – poslovno i rezultatski u hrvatskom nogometu ipak su najuspješniji klubovi koji imaju „gazde" – Dinamo i Rijeka. I Dinamo i Rijeka i Hajduk imaju potpuno pravo izabrati svoj model i svoj put, ali bili oni „gazde" ili „narodni predstavnici", dužni su poštovati pravila igre. A pravila igre mogu mijenjati samo zajedno, kroz forume nogometne organizacije, nikako uličnim ustancima.
Dopustite i mali izlet u fikciju. Sutra, na sastanku IO HNS-a, Šuker, Mamić i cijeli izvršni odbor daju ostavku. Mamić odlazi na jahtu ploviti, Šuker u Genevu kod Blattera gdje ga cijene mnogo više nego u Hrvatskoj, Vrbanović otvara odvjetnički ured, a Josip Brezni napokon ostvaruje san i sadi vinograd u Zagorju. Glavni tajnik Iveta preuzima funkciju v.d. tehničkog predsjednika, saziva hitnu skupštinu i HNS dobiva novog predsjednika, recimo Žužula iz RNK Split.
Dobiva i novi izvršni odbor u kojem splitsko dalmatinski županijski savez predstavlja čelni čovjek Hajduka, a ne Šupraha koji je Brbića pobijedio 12:3 u glasovanju u kojem sudjeluju isključivo ljudi koji vole i navijaju za Hajduk. Zdravko Mamić daje ostavku i na sve dužnosti u Dinamu, Zoran odlazi raditi u Bayer iz Leverkusena, provode se izbori po načelu jedan član – jedan glas i na opće čuđenje i zgražanje četveroslovnih novinara, ne pobjeđuje Dario Šimić, već managerska struja predvođena npr. Ivanom Cvjetkovićem. Što će se esencijalno promijeniti? Marin Brbić probuditi će se dan kasnije i u financijskim knjigama zjapiti će ista provalija koja zjapi i danas i čini Hajduk sportski hendikepiranim. Cvjetković će imati minimalno sto milijuna fore ( kada proda još i Brozovića i Pinta ).
Mišković će, nakon prodaje Kramarića, moći ponuditi cifru koju Brbić neće moći odbiti za Vlašića i u sportskom smislu natjerati Tudora da se javno rasplače. Braća Žužul, u miru, s 500 gledatelja ( što Hajduku ne smeta ) i neizloženi javnosti i „navijačima", grade stadion, vode već sada jednu od najboljih nogometnih škola u Hrvatskoj ( u kojoj, prema onima koji znaju, u generaciji U-17 imaju minimalno dva nova Rebića ), u ljeto 2015. ostvaruju ulazak u skupinu Eurolige i sportski, financijski i organizacijski postaju čvrsti treći klub u zemlji ( ovo je puno manje fikcija no što vam se čini ). U četvrtom kolu, nakon uvjerljivog poraza na Parku mladeži od Splita, Torcida traži ostavke svih junaka „hajdučkog ustanka", a u Zagrebu, nakon što nova uprava Dinama jasno da do znanja BBB da ne mogu u dnevnom ritmu upadati u klub i voditi poslovanje, te da ostaje na snazi zabrana ulaska na stadion za 50 ili 100 militantnih huligana, na utakmici pretkola Lige prvaka Boysi ističu transparent s prekriženom Cvjetkovićevom glavom i urlaju Tarzane – majmune, odlazi iz svetinje! Koliko vam nestvarno zvuči ovaj scenarij?*
*( Ispričavamo se svima čija smo imena iskoristili za ilustraciju, nije bilo zle namjere )
Ma koliko prevladavajućoj medijskoj romantičarsko utopističkoj struji, vječito opijenoj nekim „sretnijim" navijačko nogometnim vremenima ( koja se, uzgred, nikada nisu dogodila ) ta misao bila grozna, suvremeni nogomet je, kao što je to vrlo točno konstatirao čak i kazališni kritičar jednog dnevnika, prije svega biznis. Novac je ključ i novac upravlja procesima.
Hajdukovih 190 bodova minusa u posljednjih desetak godina posljedica su lošeg upravljanja resursima koji su Hajduku bili na raspolaganju ( a bilo ih je sasvim dovoljno ) i nikakve ostavke ili promjene neće promijeniti tu činjenicu. I Direktno.hr želi Prvu ligu i hrvatski nogomet s mnogo čišćim odnosima, sa sasvim drugačijom retorikom vodećih ljudi HNS-a i sasvim drugačijim pristupom prije svega reprezentaciji.
Hrvatska nogometna reprezentacija ne može biti predmet svađa i potkusurivanja, njezini nastupi moraju se pravilno raspodijeliti hrvatskim gradovima, svi njezini navijači, a ima ih stotine tisuća i najveća su vrijednost hrvatskog sporta, moraju doći u priliku podržati i slaviti s reprezentacijom. Sutra će se odlučivati o konačnom ishodu neodigrane utakmice Dinama i Hajduka.
Nadamo se da će odluka o izvjesnim kaznama biti donesena sa „zrnom soli", uz prisustvo svih koji su za subotnji događaj odgovorni. Radikalna rješenja neće se dogoditi i ne bi bila dobra, ali evo prijedloga za pomake – iako je to već regulirano kodeksom ponašanja, disciplinsko tijelo HNS-a neka strogo zabrani, s vrlo jasnim pravilima i definiranim kaznama, svako međusobno vrijeđanje ili miješanje u „unutarnje" stvari suparničkih klubova. Jednako tako u javnoj komunikaciji nogometnih djelatnika, pitanja nastupa reprezentacije, mjesta odigravanja utakmica, razloga odabira pojedinih gradova, mora i smije javno komentirati isključivo predsjednik saveza.
Utakmice se znaju, hitno se mora raspisati natječaj s uvjetima kandidature, proces provesti transparentno u nogometnoj organizaciji i objaviti godinu dana unaprijed gdje će se igrati koja utakmica. Ako je NK Lokomotiva kamen smutnje i dovodi u sumnju regularnost natjecanja, objavite javno nalaze sportske inspekcije koja je mjesecima češljala Lokomotivu, pa ako je poslovanje i upravljanje procesima ipak u skladu sa zakonima, prestanite prema dnevnopolitičkim potrebama vaditi Lokomotivu iz ladice, a ako nije, primijenite zakonske odredbe i riješite taj „slučaj".
Prestanite upaljenu vatru gasiti benzinom, vratite nogomet stvarnim navijačima i ljudima koji ga žele gledati. Zatražite svi – Hajduk tu ne može biti iznimka – od državnih tijela da jednom za uvijek maknu divljake sa stadiona i zauvijek zabranite pirotehniku na stadionima – pustite bajke o tradicijama i atmosferama. Hrvatska nema „drugi" nogomet, „druge" nogometne djelatnike. Suspenzija lige na godinu ili dvije bila bi potpuna tragedija za pojedinačne sudbine igrača, za gospodarstvo, za reprezentaciju. Stanite na loptu, uključite pamet, stišajte emocije i učinite dobro.
