mandrak je napisao/la:
godina je dakle 92:
Yuga ošla u qurac, mlada Hrvatska država počela svoj život. Sve ispočetka, pa tako i 1. prvenstvo HNL.
Za kraj Yuge, drmnili smo Zvezdu u Beogradu i uzeli kup. Tada friškog prvaka Europe, a ni "cveće doneli nismo".
Kako je i onda bila besparica, da bi preživili, prodali smo, ni manje ni više, nego Alena Bokšića i Roberta Jarnija.
I u novo prvenstvo sa "našon dicon". Mihačić na branci, Nane i Štico na stoperima, bekovi, pazi sad, Robert Vladislavić i Mario Novaković. Zadnji vezni Ante Miše, isprid njega dva dragulja, Goran Vučević i Joško Jeličić. Skroz naprid Ivica Mornar sa osmnajst godina. Dakle devet naše dice i dva Albanca. Jedan s Kosova, Ardian Kozniku koji je pravija društvo Mornaru u vrhu napada. A drugi Albanac iz Albanije. Taj, gore spominjani, Eduard Abazi. Dovedan ka centarfor, al ga je Špaco stavija na libera, da čuva leđa Nani i Štici.
Triba li posebno napominjat da smo bili prvi prvaci Hrvatske?
Vidi cijeli citat
Jarni je bija fenomenalan bek, i takvoga Hrvatska nije imala posli njega, ni livo ni desno.
Bokšić najbolji igrač Hajduka kojega sam gleda, a ja bi reka i najbolji Hrvatski igrač (ne govorimo o najdražem, jer je taj nosija broj 8 i opet će ga nosit). Dva najbolja igrača te momčadi su napustila klub tada.
Novakovića pamtim kao dobroga igrača.
Na golu pantin Mihačića i Slavicu, po nekom čudnom ključu su se minjali.
Vladislavića slabo pantin, zapravo neman ga u glavi.
Ante Miše je uvik bija pravi igrač, zahvalan, odgovoran, meni jedan od dražih igrača Hajduka.
Vučević je tada igra fenomenalno. Što bi se reklo ka doktor baluna. Meni je misterij kako takav talent nije uspio.
Jeličić, ajmo ga priskočit jer bi mora pisat dobro za ovu sezonu.
Štimac, Bilić, Abazi, bedem, a ja se sićam štrkljavog Španjića, što i kako je igra, neman pojma.
Naprid je Kouniku bija sve, a Mornar je puno obećava. Kozniku - Kalinić - Erceg, tri devetke koje ću uvik rado pamti. Danas bi s jednim od tog trojca u punoj snazi boli 50% bolja momčad.