Vrijede.  Itekako vrijede.  

Šuker prisjeo i Todoriću, Agrokor povukao svoje brendove iz HNS-a!

Ivica Todorić, predsjednik Uprave Agrokora ovih je dana obustavio svaku sponzorsku suradnju s društvom iz Hiltona, gdje stoluje HNS otkako je Šuker naslijedio Vlatka Markovića. Tako s nogometnih plakata i ostalih promidžbenih platformi nestaju četiri najjača Todorićeva brenda - Jana, Konzum, Ledo i PIK

Ivica Todorić više ne želi imati posla s Davorom Šukerom! Ovih je dana predsjednik Uprave Agrokora poslao interni dopis svojim marketniškim direktorima da plate Hrvatskom nogometnom savezu ako mu još nešto duguju po ugovorima, te da obustave svaku sponzorsku suradnju s društvom iz Hiltona, gdje stoluje HNS otkako je Šuker naslijedio Vlatka Markovića. Tako s nogometnih plakata i ostalih promidžbenih platformi nestaju četiri najjača Todorićeva brenda - Jana, Konzum, Ledo i PIK.

Otkako je Agrokor 2007. prvi put postao službeni, ponosni sponzor hrvatske nogometne reprezentacije, te se s godinama prometnuo u najzlatniju sponzorsku koku HNS-a, Todorić je, prirodom poslovne logike i na obostrano zadovoljstvo, redovito obnavljao jednogodišnje ugovore s nogometnim poslenicima. No, onda je Davor Šuker zasjeo na mjesto Vlatka Markovića, koji je i sa četiri Alzheimera bio poslovniji, razboritiji i pristojniji od svoga nasljednika, pa su nastupili teški i neugodni pregovarački dani za predstavnike mnogih brendova, ne samo za Todorićeve, a koji su godinama uspješno surađivali s HNS-om.

Nema ni ulaznica na kioscima Tiska

Tako je već u lipnju 2013., prije no što će Šuker obilježiti prvu godišnjicu na čelu HNS-a, zapelo s prvim produljenjem Agrokorova sponzorstva u Šukerovoj eri. Govorilo se tada da se "zlatna kopačka" samo nasmijao na Agrokorovu ponudu od 800.000 kuna godišnje za tada još četvrtu (na Fifinoj ljestvici) nogometnu reprezentaciju na svijetu. Tražio je znatno više i pritom je odbio mogućnost da u cijenu sponzorstva uđu svi brendovi Todorićevog megakoncerna.

"Hrvatski nogometni savez je dobrostojeća udruga građana i tu činjenicu mnogi iskorištavaju, svi samo misle kako će nas oguliti", govorio je Šuker prvih mjeseci svog novog ovozemaljskoga poslanja, uvodeći istodobno štednju na svim razinama. Ukinuo je dnevnice reprezentativcima, sve mahom bogatašima, ali ukinuo je, na opće zgražanje, i 36 kuna dnevnicu za nogometašice. Zatvorio je račune po šankovima barova hotela u kojima za vrijeme priprema borave reprezentativci, prepirao se s igračima oko premija, a malo je nedostajalo i da ih na putovanjima zrakoplovom iz business klase preseli u ekonomsku.

Šest mjeseci kasnije, u božićnoj atmosferi sveopćega pomirenja, Šuker i Todorić ipak su si 23. prosinca 2013. stisnuli ruke. Hrvatsku je u lipnju 2014. čekala spektakularna utakmica s Brazilom na otvaranju Svjetskoga prvenstva, pa je Šuker upravo tim adutom učvrstio svoju ionako tvrdu pregovaračku poziciju. Todorić je s druge strane bio previše mudar, ali i važan da bi propustio biti dijelom globalnoga spektakla, pa je HNS s Todorićevim Agrokorom, tj. s četiri njegova istaknuta brenda, potpisao novi jednogodišnji sponzorski ugovor. I to bi zasad bilo to.

Već za utakmicu u kvalifikacijama za Euro protiv Norveške (28. ožujka u Zagrebu), navijači neće moći kao dosad kupiti ulaznice i na kioscima Todorićeva Tiska. Nepoznato je, pak, bez koliko će stotina tisuća Agrokorovih kuna na godišnjoj razini ostati HNS, jer svi sponzorski ugovori, po našoj staroj navadi, spadaju u red poslovne tajne.

Što znači biti "ponosni" sponzor HNS-a?

U poslovnim kuloarima glasno se priča da sve više brendova ne želi imati nikakvoga posla s Hrvatskim nogometnim savezom u kojem su kriza upravljanja i dekadencija upravo na vrhuncu. Sve je manje onih koji svoje ime žele vezati uz društvo koje javnost katastrofalno percipira kao društvo koje je legaliziralo prijevaru, zakon jačega, nepoštivanje vlastitih propisa, klijentelizam, nemoral, potkupljivanje, iznude i reket. Jer, biti "ponosni" sponzor HNS-a na domaćem planu, znači podržavati domaću ligu u kojoj se već godinama unaprijed zna tko će biti prvak, a tko će ispasti, znači podržavati očigledne sudačke krađe u korist Mamićevog Dinama, njegova sestrinskog kluba Lokomotive i, po potrebi, ostalih klubova saveznika. To znači podržavati i institucionalno iživljavanje nad ionako onemoćalim Hajdukom, znači podržavati prevarantsku i oholu politiku klupskih bossova, a jad i bijedu neplaćenih, gladnih nogometaša. Znači podržavati represiju politički, sudski i policijski zaštićene tzv. ugledne nekolicine nad navijačkom većinom, koja je odavna demaskirala duboku patologiju domaćeg nogometa, pa zbog toga ispašta na crnim listama, ali i pod pendrecima, suzavcima, te prekršajnim i kaznenim prijavama. Biti ponosni sponzor hrvatskoga nogometa znači i podržavati nogometnu "rapsodiju" našega prvaka kojeg gleda šačica od 356 ljudi na tribinama. Doista, kojeg to sponzora zanima?

Biti, pak, ponosni sponzor hrvatske nogometne reprezentacije, znači podržavati njezine nastupe u egzilu, jer otkako je Šuker preuzeo HNS, nacionalna je momčad više utakmica odigrala u Londonu nego u Splitu. To znači i podržavati hrvatskoga izbornika sa stalnim boravkom u Salzburgu, znači podržavati totalni prijezir prema hrvatskome jugu, te totalnu neosjetljivost HNS-a za socijalni trenutak hrvatskoga čovjeka. Jer, kako je, ne jednom, rekao Šuker, njega ionako "boli k.... za one koji nemaju barem sto kuna u džepu da kupe ulaznicu za utakmicu reprezentacije". Njega takvi gledatelji ne zanimaju. A Šukera i odnosi u nogometu koje on podržava i promovira, zanima sve manje ljudi i sve manje sponzora.

Osim toga, prave sponzore smetaju oni drugi Šukerovi "sponzori", s mračne strane društvene pozornice. Svojedobno je u Vittelu, za vrijeme SP-a u Francuskoj 1998., reprezentativni centarfor svoje slobodno vrijeme provodio u društvu Zlatka Bagarića. Nedugo potom je kralj kocke i ZG podzemlja brutalno likvidiran, ali Šuker se nastavio družiti s Bagarićevim suradnikom Miljenkom Žajom Krojfom i još nekim istaknutim protagonistima burnih događaja u zagrebačkom podzemlju s kraja 1990-ih. Blizak prijatelj, s kojim je ušao i u zajednički biznis pokroviteljstva nad mladim, talentiranim nogometašima, bio je i sa zagrebačkim kamatarom Dinom Pokrovcem. Zajedno su trebali skrbiti o karijeri Nike Kranjčara, no neposredno po Kranjčarevu odlasku u Hajduk, Pokrovac je ubijen u sačekuši, nadomak svoga stana. S takvom živopisnom poviješću svoga drugovanja i poslovanja, Davor Šuker - kojeg je, usput, Zdravku Mamiću zapravo nametnuo zloglasni Željko Širić - nije poželjan partner u poslovnim krugovima koji drže do svog ugleda.

Zdravko Mamić prigrlio ga je tek kad je ofenziva Igora Štimca poprimila takve razmjere da je zaprijetila da dramatično preokrene odnose u hrvatskom nogometu. Uzdrmani se Mamić uhvatio za "Brendona" i nametnuo ga "svojim" skupštinarima kao jedini mogući izbor za predsjednika HNS-a. Danas ga na mjestu predsjednika želi manje nego li ga je želio onda, kada ga nije uopće uzimao u razmatranje. Zato je već sve spremno za Šukerovu demontažu istoga časa kada ga, nadaju se Mamić i društvo, krajem ožujka Uefini poklisari izaberu u Platinijev Izvršni odbor.

Osim toga, Šuker je svoju prvu samostalnu cjelovitu godinu 2013. na mjestu predsjednika HNS-a, završio s gubitkom od 19 milijuna kuna, za razliku od 2012. (koju dijeli s Vlatkom Markovićem) kada je ostvaren dobitak od 13 milijuna kuna. Jasno, 2012. bila je godina hrvatskog nastupa na Euru i tada je HNS ostvario prihod od 149,286.371 kuna, a godinu kasnije gotovo 72 milijuna kuna manje - 77.789.168 kn. Očigledna je sudbinska ovisnost HNS-a o nastupima reprezentacije na velikim natjecanjima, baš kao što je razvidno da su troškovi HNS-a preveliki i da ih se dugoročno neće moći pokrivati iz redovnog poslovanja.

Pioniri dobili RNK 1-0 golom Batistute, salim se, Baturine

Kadeti su poceli u sustavu 4 3 3, i sastavu:
Delpont - Matesic, Budalic, Cerdic, Vuletic - A.Curic, Batarelo, M.Curic - Vidovic, Delic i Grbavica