Hajduk igra u HNL-u, ligi u kojoj od tv prava dobiješ 12 tisuća eura na godinu, Hajduk pokraj Dinama nema što tražit na prvom mjestu koje donosi ligu prvaka i veće novce. Prema tome, taj tvoj investitor će svoju zaradu tražit u prodaji igrača. Daj mi molim te objasni koja je onda razlika između socios samoodrživog kluba (što će Hajduk bit za godinu, dvije, tri) i investitora koji će uložit par milijuna u par godina a kasnije radit po ISTOM PRINCIPU kao i socios klub, a to je samoodrživost. Pa to je i plan Rijeke. Ja ne znam gdje ti živiš, ali u tvojoj glavi se očito na spomen investitora vrte neki abnormalni novci. Možda u tvom svijetu postoji čovjek koji će uložti 50 milijuna eura u klub koji igrat u HNL-u u kojem je najveća posjećenost na stadionu 5000.
Hajduku bi pomogao čovjek koji bi kontinuirano ulagao desetke milijune eura, ali sigurno mu neće pomoć čovjek koji će uložit onoliko koliko Hajduk i sam može zaradit na ovaj način.
Ako ti misliš da postoji taj čovjek koji će ulagat desetke milijune eura, onda ti želim svu sreću u objašnjavanju kako je jedini spas "jedan gazda". Ali u mom realnom svijetu, takav čovjek ne postoji. Hajduk bi mogao dobit čovjeka koji će u početku uložit par milijuna eura, a kasnije će od prodaje igrača nešto sebi trpat u džep, nešto davat Hajduku. Opet pitam, kakva je onda razlika između takvog i socios kluba?

Da ti probam nacrtat:
Karikiram: Hajdukov godišnji proračun je 70 milijuna kuna, a Hajduk od operativnih prihoda (ulaznice, marketing itd.) zaradi 30 milijuna kuna. Znači 40 milijuna mora uprihodit transferima. Tih 40 milijuna će invesitor, logično, morat godišnje iskrcavat u Hajduk. Dinamov godišnji proračun je 210 milijuna kuna. Ako uzmemo u obzir da Hajduk bez transfera zaradi 30 milijuna kuna, a da je Dinamov godišnji proračun preko 200 milijuna kuna, onda dolazimo do jasnog zaključka da ako Hajduk želi bit konkurentan Dinamu sa 210 milijuna kuna, da bi taj investitor godišnje trebao ubacivat u Hajduk barem 100 milijuna kuna (+30 milijuna operativnih prihoda i to je otprilike 130 milijuna s kojim bi se moglo bit konkurentan Dinamu)
Sve to pod pretpostavkom da se ne prodaju igrači, jer koja je onda svrha investitora ako on i dalje bude prodavao igrače da bi namicao novce za proračun.

Treneru se prijeti, trener odlazi, a vraća se igrač kojeg je taj trener izbacija iz ekipe. Sasvim slučajan rasplet događaja, jer svi znamo da menadžeri i politika više nemaju utjecaj na pošteni narodni Hajduk. Znaju li bolje upućeni ko će Vukasu sastavljat ekipu?

Svi su podbacili, apsolutno svi. Igrači najmanje. Najmanje me je sram poraza i igre. Crne rupe se dešavaju, skoro pa svim momčadima. Ali reakcija ljudi koji vode ovaj klub i navijačke skupine koja podržava ovaj klub, je katastrofalna zadnjih miseci. Ka-ta- stro- jebeno- falna. Gotovo sve dobro, napravljeno u zadnje tri godine, je zadnjim potezima, još jednom ponavljam, SVIH, je syebano

Bice Žaja, ionako in uvik on vadi iz rukava nesto.

Gotovo je. Izaćemo na izbore, glasat ćemo, al prvon prilikon će nas satrat.

Triba se odmaknit od sadašnjosti i gledat u budućnost. A to je skupljanje para za dokapitalizaciju. A ovo sranje dok traje, dobro traje.

Gle, ovakvih situacija je i prije bilo, pa se preživilo

Siti se godine Debrecenske, kopanja grobova, prijetnji prije Shelbourna odnosno upadanja na trening, lipljenja slika sa facama igrača ispod kojih su bile uvrede, siti se Pandže na zadnjem veznom, trerena Serhija, sportskog direktora Šurjaka, direktora svih direktora Fredija, stoperskog para Žilić-Granić, sve je to bilo u rangu ovoga sada čak i u dosta situacija i puno puno gore.

Samo šta su onda razno razni novinarski "bardovi" (čitaj gadovi) pozivali na ujedinjene, pozivali na razum i povjerenje u ljude koji su u klubu jer oni najbolje znaju, dok su se razno razne legende kluba same nudile da će pomoć da će bit bolje i slično, a sada se stvara histerija koja tili ili ne tili utječe na nas, Bože moj ja san prvi puka nakon onog sastanka sa Vrbom i definitivno ih sve prekrižija za sljedeće izbore, ali od histerije nema ništa, iako san siguran da ću do kraja sezone bar još sedan puta ispalit na živce.

Samo neka ovo završi šta prije i da jedno dvi sedmice odmorin živce i onda kreće nada u bolje, mislim šta ćemo sada?

Ja se kod ovakvih situacija ne mogu šalit niti bit ironičan, ne mogu pljuvat, ne mogu plakat, mogu se samo nadat u bolje, ka šta san se cilu sezonu nada u bolje iako san i sam vidija da to ne ide na dobro, ali me opet sve ovo debelo iznenadilo.

Al štaš, iz ove kože nam nema

Problem je taj što pojedinci vide Chelsea sa Abramovićem, vide PSG sa arapima i onda pomisle: uh, mogo bi i Hajduk tako. Mogo bi kurac. Što Abramović nije uložio silne milijune u neki ruski klub bogate povijesti? Što nije vratio Torpedo iz Moskve na stare staze slave? Što šeici nisu doveli Zlatana i kompaniju u Al-Ittihad ili Al-Kuracpalac...
E, ali Hajduk ima vojsku navijača....ma nemojte me jebat...ima i St.Pauli vojsku navijača. Hajdukova vojska navijača ne može napunit stadiončić od 33000 mjesta. Hajduk igra u komediji od lige, sa komedijom od tržišta...
Nogomet više nije ono što je bio do sredine devedesetih. Zaboravite ta vremena, Hajduk ni klubovi sa ovih prostora više nikad neće biti ono što su bili nekad....
Ni u idealnim uvjetima, sa čistom ligom gdje za sve vrijede jednaka pravila, ne bi bilo drugačije, a kamo li u ovakvom kupusu od lige.

Znaš kako ja to vidin: Mi smo u ratu. I na udaru smo sa svih strana. Ali je sve do sad, s navijačke strane bilo: Kakvi jesu da jesu - naši su. I ne damo ih. Tako je tribalo ostat do izbora. A onda na izborima minjaj. 
Ovo je navijački model. I na navijačima je po prvi put dio odgovornosti za cilu priču. Tušo je ima podršku ka niko, al je pokupija tunju. Onda je doša Špaco, e onda je dio navijača reka: Ovaj nije naš. E yebi ga, ne more. Il jesmo il nismo. Ako smo zayebali, minjat ćemo na izborima. Tu i nigdi drugo. Na tribini moremo zviždat, ali u teren ne smimo upadat, ako oćemo navijački model. Puno puta smo pokazali, u ove tri godine da je "ulica" kultunija, pametnija, demokratičnija od svih ostalih. Sad je ulica usrala motku. O Vučeviću i Tudoru san svoje napisa. Brbić?  Da nije ovih zadnjih događanja, do zadnjeg posta bi ga branija.
Ovaku su mi ostali Vlašić, Balić i Mile