Pročita san šta su napisali Koceić, Hrabar i Majić. Zaključak je, od kaosa koji je vlada u klubu, stvorena jedna pristojna i perspektivna firma, koja će vrlo skoro moć pokrivat sezonu, sredstvima namaknutim od prihoda koji nisu vezani za transfere igrača. Općenito, na području cile logistike, napavljen je ogromni napredak. Uz smanjeni dug, rješene sudske procese, napravljeni su čak i neki infrastrukturni zahvati, poput uvođenja brojača i promjene travnjaka. Formiran je i Hajduk II , također izuzetno važan logistički dio priče. Naravno da ima tu još itekako prostora za poboljšanje , posebno kad je omladinska škola u pitanju.
Ali ono s čim niko nije zdovoljan su rezultati prve momčadi. Ako je naša realnost u ove tri godine bila treće misto, a pri tom smo uzeli jedan kup, zašto onda nezadovoljstvo?
Možemo se mi lagat koliko oćemo, ali treće misto, kao ustalom i drugo, je za Hajduk jedno veliko ništa. Qurac od ovce. I to je tako oduvik. I ko god kaže da ga rezultat ne zanima, laže. Sam sebe prvenstveno.
Dobra utjeha za neosvajanje prvog mista more bit ulazak u skupinu EL. Ka i lani, nositelji smo do play offa i to triba odvozit sigurno, i nadat se da ćemo konačno imat sriće sa ždrijebom.
Ali još važniji cilj je prvenstvo. To je core business svakog nogometnog kluba na ovom svitu. I Hajduk , sad kad smo ponovno nogometni klub, a ne firma u stečaju, mora uć u sezonu s ambicijom osvajanja prvenstva.
Za protivnike imamo dva kluba koji su financijski jač, nogometnu organizaciju s kojom se gledamo preko nišana i medije koji su nam potpuno neskloni.
Pa šta onda?
Kad, tad će doć neki Klopp ili Simeone, nekakav Božo Maljković, koji će reć : Ma ko yebe sve to skupa, bit ćemo prvaci zato šta smo Hajduk.
Nije isključeno da to bude već i ove godine.