19 utakmica, 9 pobjeda, 6 remija i 4 poraza. Gol razlika 36:17. To je Hajduk u brojkama u sezoni 2015/16.

Ono šta prvo upada u oči da primamo manje od gola po utakmici. A to je nešto šta zadnje dvi sezone nismo imali. Ni blizu. Razloga je više, a ja ih ovako vidim:

1. Jefferson – zadnji put kad smo bili čvrsti prema zada je bilo kad nan je Josip Radošević igra zadnjeg veznog. Nakon njegovog odlaska u Napoli, pa do dolaska Jeffa, mi pravog defanzivnog veznog nismo imali. Dolaskom Jeffa, protivnici idu na bok ili napadaju dugim balunima. Nema više lakih prolaza kroz sredinu.
2. Milić i Velasqez – njihovim dolaskom nema više ni lakih ulazaka sa strane. I ne samo to, nego se njihovo iskustvo i mirnoća su se prinili i na stopere, pa već duže vrimena Milović i Nižić djeluju sasvim ok. Jednako kao i Bili koji ih minja po potribi. Na sve to je i Lovre Kalinić doša sebi i mi smo sada jedna čvrsta ekipa, kojoj nije lako stvorit ni šansu, a kamoli zabit gol.

I Burić, poput Tudora inzistira na kombinatorici, pa i taj dio, zahvaljujući Baliću, Caktašu i Sušiću, te tehnički kvalitetnijim bekovima štima. Samo za razliku od Tudora, Burić miksa, ne drži se pošto poto određenog „stila igre“ pa tako ovisno od utakmice do utakmice, ovaj Hajduk zna stisnit visoko slabijeg protivnika, ali se isto tako zna povuć u bunker i čekat svoju priliku iz kontranapada.

Ako nešto ne funkcionira kako triba, onda je to završnica. Zadnji pas. Puno se tu komplicira, kako kontra Dinama, tako i kontra Sloge iz Nove Gradiške. Najopasniji smo kad pucamo sa distance 16-20 metara. Sa centaršutevima i proigravanjima iza leđa obrane ( e Mile, Mile) stojimo nešto lošije.

TM je prije par dana revidira cijene igrača. Svi znamo da TM nije baš previše vjerodostojan, ali nekakav orijentir, ipak je. Balić i Vlašić su sada, kako je i red naši najvridniji igrači. TM ih cijeni na 3,5 miljuna EUR-a. Mijo i TSS su na 3. Posluži li Franu zdravlje doći će i on na tu razinu.

Svi su oni klase za HNL. Isto ka šta su i Kale, Milić i Velasqez. Dodaj in Jeffa, Milovića, Nižića, Bilog i hrpu klinaca koji mogu odigrat lipe epizode (Tudor, Maloku i Juranović ih već imaju). Na sve to trener, koji je, ako ništa drugo, prilično dobar i iskusan zanatlija.......dovoljno razloga za optimizam.

Šta se tiče razloga za pesimizam ima naravno i njih. HNS i suci nas „obožavaju“ i uopće se ne trude prikrivat tu „ljubav“ iz kola u kolo. Nemamo mi još ni tu rutinu da protivnika koji je u konopcima pošaljemo na pod. Jer da imamo, ovaj tjedan bi bili u euforiji nakon glatke pobjede nad Dinamom, a ne bi pričali o Brunu Mariću. Dinamo smo držali u konopcima cilo drugo poluvijeme, al ih nokautirali nismo. Ka šta prije toga nismo ni Inter ni Zagreb riješili na vrime,  a po igri smo tribali.

Dominiramo, al ne pobjeđujemo glatko. Da bi to štimalo, tribaju nam efikasniji Vlašić, Frane, pa i Sušić. Moga bi i Fran Tudor štagod zabit, valjda će i koji Juranovićev šut nać put do gola....

Ajmo momci. Ajmo bit prvi nakon pola prvenstva. Morete vi to.

Prvi na redu je RNK.

P.S.
Skužajte na lancunu, al nisan odavno