Da imaš pamćenje a barem na razini zlatne ribice, znao bi da ovu priču čitaš svakog proljeća od onog 1996.
Da ponekad uključiš mozak umjesto crijeva kad pišeš tu, možda forum ne bi bio kontaminiran s 2500 postova verbalnog proljeva.

No dobro, nisi jedini s kratkotrajnim pamćenjem, čini se da je to u Hrvata upisano u genetskom kodu.
Već se zaboravilo da je u zadnjih dvadeset tužnih godina klub 2 puta bio na korak do gašenja, jednom ga je spasila politika, drugi put šačica navijača kojoj je ta ista politika predala Hajduk da ne bi ispalo da su baš oni zakucali čavao u lijes stogodišnjaka.
Zaboravilo se da je i omladinska škola umrla otprilike kad i Jugoslavija i da Hajduk još od tih dana nije konzistentno izbacio poštenu generaciju "naše dice" s iznimkom par njih koji bi uspjeli pa makar ih trenirali Osibov i Gabrić.
Zaboravilo se da je kroz Hajduk zadnjih 15 godina prošlo na stotine Maloča, Brkljača, Glupača i Ljubičića, s ugovorima na stotine tisuća eura, a koji bi mogli biti pojačanje jedino Mračaju iz Runovića.
Zaboravilo se i da smo neke od titula uzeli u vrijeme feudalne anarhije zagrebačkog nogometa, dok konačno glavonja nije konsolidirao svoj kriminalni klan... i to zahvaljujući likovima koji bi trebali dijeliti ćeliju ostatak života s glavonjom.

Hajdučka proljetna depresija je naša stvarnost.
Ono što jebe prosječan navijački puk je ILUZIJA o veličini Hajduka, s obzirom na referentni materijal zlatnih 70ih i 80ih. Još kad se u sliku doda labuđi pjev umirućeg diva iz 1995...
Hajduk odavno nije velik klub i dugo će još gledat u guzicu Dinamu (kojem isto slijedi još veći raspad sistema ako institucije jednom odrade svoj posao) i Rijeke koja ima relativno pametnu klupsku politiku i bogatog (ali hirovitog) naftaša iza sebe. Treće mjesto je realnost, a to da nas šamaraju Inter i Osijek će nekoga probudit iz iluzija, a nekoga otjerat u nostalgiju za dobrim starim danima našeg čovika koji je zna lupit šakom u stol. Jebiga.
Dvadeset godina temeljite pljačke i uhljebništva ne može se riješiti preko noći. Stvari postanu još depresivnije kad shvatiš da je Hajduk samo minijatura situacije u državi.

Ima jedna duga cesta, ali nema nikakvih garancija da vodi do raja.
Ono što imamo su koliko toliko sređene financije i vojska navijača na rubu strpljenja.
Ja ću radije gledati Tudore i Juranoviće koji su izvučeni iz trećih liga i igraju i ginu na terenu za kikiriki, nego Buljate, Aračiće i Rubile koji su isisali i to malo krvi što je Hajduku ostalo.... i nadati se da rijetki talenti među našom dicom neće zaključiti kako su sa svojih 18 godina i pola godine prvoligaškog staža prerasli Hajduk.

I kad gube i kad tuku... bez obzira da se više ne sjećam kad smo zadnji put tukli... a ako ti je dosta ovoga, imaš sreće što živiš u vremenima civilnog i demokratskog društva. Kandidiraj se, izađi i biraj i izbori se za svoju viziju Hajduka.

Brbiću uvalit nagradu za poduzetnika desetljeća što je izvuka Hajduk iz stečaja, a Vučeviću kakvu nagradu za najbolje pronalaženje igrača koji više vremena provode na Firulama nego na Poljudu. Jednako impresivna postignuća.

PS: Petre, evo ti plus.
I šta kažeš? Pišeš li Fanta o pljuvačini na Milića, Roguljića i Tudora?
Piše Fanta, bez brige.