Budući da su zadnja tri kola zapravo kozmetika, onda je već vrime za podvuć crtu.

Ocjena – tri. Na skali od jedan do pet.

Padaju mi na pamet Arsenalove sezone. Treći u prvenstvu, prođu skupine LP bez problema i u knock outu ispadnu u osmini finala ili četvrt finalu, ovisi kad će naletit na jačeg.

Mi smo na euro putu ko nositelji prolazili, a čin nismo bili nositelji smo ispali. Iako je protivnik bija u rangu onih koji se mogu proć.

U prvenstvu, koje je meni uvik najvažnije, dovoljno rano ispali iz trke za prvaka, ali isto tako bez nekih posebnih stresova, po komodu, uzeli treće misto.

Treći po budžetu, treći na tablici. I u kupu, do kojeg najmanje držim, isto, prošli lošije, ispali od boljih.

Usput smo u hodu prominili praktički cilu ekipu i zaradili 5 miljuna eura.

To sve skupa je nešto uvjerljivije od Krstičevića i Tudora, ali na kraju balade, to je ta ocjena i to je taj nivo.

Mi smo ovo proliće dobili, za sada, 4 igrača više za rotaciju: J.Bašića, L.Šimića, Kalika i Mastelića. Tijekom prošle jeseni su taj status izborili Tudor, Juranović i Maloku. Tu je naravno i Vlašić koji je već nositelj igre, te Grbić koji je u više navrata pokaza da uspješno može zamijenit Kalu.

To je 9 igrača, under 21 koji su dokazali da mogu igrat kvalitetan prvoligaški balun. I tu Šolti triba odat priznanje. Možemo tu dodat i Balića, koji je po mom mišljenju prerano prodan, ali ćemo za njega dobit najmanje tri miljuna eura, šta za ovu razinu na kojoj se klub trenutno nalazi, nije malo.

Uz ove gore navedene, sticajem okolnosti, mi u kadru još uvik imamo L. Kalinića i T.S.Sušića koji su izrasli u prave igrače. Tu je Jefferson koji je pogodak, Milić i Bili koji mogu proć, ali se od njih očekivalo više, te dvojicu koji su sigurno ekstra klase – Ohandzu i Velasqeza. Prvi je odigra petinu od ukupne minutaže, a drugi malo više od trećine, a usput i nije naš igrač. Oće li bit, tek ćemo vidit.

 Imamo Bencuna i Nižića, ok igrače za trenutni Hajduk, Roguljića kojeg triba tesat, ali nije naš, Vojkovića kojeg još više triba tesat,  te Veleza koji stvarno premalo proveja vrimena na terenu za bilo kakvu ocjenu.

Sve skupa san nabroja 21 igrača. Kadar popunjavaju Pejić, Mujan, T.Bašić, Radčenko i Prskalo koji su zasad ispod razine čak i ovakvog Hajduka, ali još uvik dovoljno mladi da ih se može čekat. Kakvi su oni u odnosu na bekavce i dolazeće juniore, nemam pojma.

Kad stavimo stvari u odnos „value for money“ onda bi iz igre mogli ispast Radčenko i Roguljić, te možda Milić i Bili, ali je vrlo upitno more li se na tržištu nać štagod bolje.

Šta se igre tiče, defanzivno jesmo puno bolji nego zadnjih par sezona, ali još uvik mi ne znamo stat čvrsto zada pa na kontre. Dokazi su, drugo poluvrijeme jučer, prva utakmica kupa kontra Dinama i Slovan Liberec.

S našom mladosti, mi se moremo branit agresijom po cilom terenu ka šta je jučer bilo prvo poluvrijeme ili prvenstvene utakmice broj 2,3 i 4 kontra Dinama.

I to je, čini mi se, put kojim triba ić: Velasqez,Jeff, Šimić, Bašić, Kalik, Juranović, Maloku, Tudor, Mastelić su igrači koji mogu igrat agresivno, borbeno. Niko od njih nije klasa, osim Vele, al su borci i ako nastave tako borbeno i fanatično, neki od njih bi mogli postat klase. Klase su Sušić i Vlašić, te Ohandza ako ikad ozdravi do kraja. Prvi vratar je klasa, drugi ima sve za to postat.

Milić, Bili, Bencun, Nižić, pa vjerojatno i Velez, nisu ni klase, niti imaju tu borbenost u sebi. Zasad na račun iskustva imaju mista.

Jedan ili dva ofanzivna igrača, puno rada, posebno šta se tiče igre prema naprid i malo više pozitivnog bezobrazluka u našeg trenera. Tolko nam triba za ISKORAK.

Malo ili puno?