Billy: Dobro, ako znate ukrajinski i ruski, onda hrvatski jezik i nije preveliki problem, no smatram kako je poznavanje jezika pravo bogatstvo i zato se trudim naučiti što više. Imam sreću da lako i brzo pamtim, tako da mi jezici dobro idu. Planiram još naučiti francuski i talijanski, no tko zna gdje će me sve karijera odvesti, koji će mi jezik još trebati. Najsmješnija je riječ 'dubina'. Znate što znači na hrvatskom, a kod nas se 'dubina' kaže za glupog čovjeka, ha, ha, ha... Ili 'pokušati'. Na mom jeziku to znači da idemo nešto pojesti. S druge strane, moje prezime znači jednako i na ukrajinskom i na hrvatskom, Bilij, Bilji, može i 'bili'... Kćer Amalija je još mala, pa smo uglavnom posvećeni njoj, odemo prošetati na Marjan ili se okupati. Nedavno smo bili u Bolu na Zlatnom ratu, supruga je bila oduševljena i rekla mi je da moram što bolje igrati jer joj se sviđa u Splitu i okolici. Što da radim, sad moram zapeti, najvažnije je da je supruga zadovoljna.
- Dvije ozljede tijekom priprema su me malo izbacile iz ritma, ali došao sam se nametnuti i vjerujem da ću brzo biti standardan. Mogu igrati stopera, ali i zadnjeg veznog, desnog beka, bilo gdje u obrani. Sada sam napokon spreman i čim dobijem priliku igrati u kontinuitetu, dokazat ću da sam pojačanje. Za Radčenka ima vremena, on je još mlad, a Milevskog mi je žao, bio je veliki igrač, ali nije na meni da se petljam u njegov život i odnose s trenerom i klubom. Zasitio sam se u Zorji i želio sam promjenu, želio sam u Europu i zato sam prihvatio ponudu Hajduka. Bio sam spreman na ono što me čeka u Splitu i Hajduku, no tek kad sam stigao, vidio sam koliko je grad lijep i koliko su moćni navijači. Nevjerojatno koliko nas podržavaju, nakon ispadanja od Slovana svi su nam pljeskali i davali nam podršku, u Ukrajini bi nas izvrijeđali da smo tako ispali. Imamo mladu i gladnu momčad, a to je najvažnije. Kad se uigramo, nećemo gubiti male utakmice, možemo se nositi i s Rijekom i s Dinamom, koji će uz domaće prvenstvo biti okupiran i Ligom prvaka.