Kada se malo bolje pogleda nedavna hajdukova prošlost, onda se može vidjeti da su pobornici "hajdučke igre" bili treneri koji nisu znali odraditi svoj posao. Da, radi se o Pudarima, Gudeljima i sl.
Kod takvih trenera "hajdučka igra" je imala dvostruku svrhu:
- zabavu za publiku
- alibi za svoje neznanje (bacanje krivnje na igrače i sreću)
Prije nego što nastavim s takvim trenerima i onima koji se hrane "hajdučkom igrom", podsjetio bih na pokojnog Ivića. Čovjek je bio najbolji trener, po nekima najbolji svih vremena, a ono što ga je učinilo takvim jest inovacija po pitanju taktike. Dakle, i sa manje-više talentiranim igračima uspio je gaziti najbolje momčadi koje su, možda i tehnički i fizički, bile jače od tadašnjeg Hajduka. No, zahvaljujući njemu, Hajduk je davao 110% i u smislu angažmana igrača, i u smislu same izvedbe na terenu (rezultata).
Isto bih još podsjetio na interview jednog igrača na posudbi u Zagrebu (ne sada...ima par godina) koji je došao iz Serie A te je rekao da naši igrači (HNL) su tehnički tu negdje s Talijanima, ali taktički su debelo, debelo ispod.
E, to je ono što naši "domaći" treneri ne znaju, a Pudari i Gudelji još i manje!
Što se dogodi onda kada se traži "hajdučka igra" u režiji domaćih stručnjaka? Prvo momčad možda dobro i odigra jer protivnik je često slabiji a i zbog smjene trenera bude ekipa pod pozitivnim šokom, onda slijede prvi kiksevi gdje ekipa gubi i raspoloženje i samopouzdanje jer ih trener kritizira, navijači koji su se "palili" na takvu igru traže bodove (klub ipak treba ići naprijed, zar ne?), kasnije i sami vide drastičan pad pa počnu i među sobom trenera kriviti a onda krene i "sapunjanje daske".
Tako su "hajdučka igra" i "bezglava igra" postali sinonimi. Ono što bi, u stvari, trebala biti "hajdučka igra" jest vrlo dobro taktički odigrana utakmica. Igrači koji
znaju što, kako i kada odigrati će i htjeti ostaviti srce na terenu. Baš zato što znaju i što im je rečeno što se od njih očekuje i što trebaju konkretno raditi. Dakle, očekivanja poput "borite se", "dajte sve od sebe" i sl. ne govore igraču ništa osim da dobije crveni karton, a i onda će biti izviždan.
Zato me i veselilo kada sam ovdje pročitao da je Burić radio na taktici tijekom stanke. Ne znam hoće li i koliko uspjeti u naumu da digne taj segment momčadi, jer teško je reći u kratkom periodu je li valja ili ne, ali je prepoznao problem i pokušava ga riješiti. Isto tako, veseli me i onaj Tomljanović (ili kako već) tj. suradnja našeg kluba i fakulteta (ako oni nemaju pojma, onda je naše školstvo u teeeeškoj dubiozi).
Na žalost, toliko smo nisko pali svih ovih godina, ali ne samo mi, već i hrv. nogomet, da su treneri poput Burića, Keka, Vahe i Reje svjetska klasa za naše "stručnjake". Dugoročno, ako bi htjeli nešto i napraviti u Europi, bi trebali postati "tvornica znanja" koja bi proizvodila "Iviće" i onda bih bio prvi koji bi bio protiv stranih trenera. Što se tiče talenata tj. "naše dice", uzmite u obzir da se zahtjevi za nogomet podižu, a to znači da je ovaj "bazen" (pre)malen. No, sada previše odlazim u budućnost što i nije bit ovoga posta...
...bit je da prestanje cendranje o Buriću i Zlovanu, Rijeci, "ajdučkoj igri" i sl. jer, realno, naš nogomet je u g*vnima samo je pitanje koliko je tko ispod površine. Pitanje je što je Burić mogao uopće odigrati s ovakvom momčadi. Sigurno će biti onih koji tako ne misle, što je i ok te forum ne bi imao smisla da svi mislimo isto. Ipak vjerujem da svi želimo sutra uživati u igri.
I, naravno, pobijediti.
