Dragan Holcer (Zwiesel, Njemačka, 19. siječnja 1945. - Split, 23. rujna 2015.), bivši hrvatski nogometaš. Rodom je iz slovensko-talijanske-austrijske obitelji[1]
Rođen u njemačkom konc-logoru u Zwieselu dočekao je oslobođenje kao tromjesečna beba, pri čemu mu je na istom mjestu poginuo otac. Kao dječak bio je svestrani športaš, ali najmanje nogometaš. Najviše je volio rukomet, te je pukim slučajem zaigrao nogomet nakon što se odazvao na poziv da zaigra među tridesetak mladića na "dva mala" u sklopu probe za Radnički iz Niša. Prošla su samo dvojica, među njima i Holcer. Debitirao je pogotkom protiv Sarajeva u Bosni. Igrao je prvo kao desno ili lijevo krilo dok nije postavljen na urođenu mu poziciju stopera. Borben i požrtvovan, iznimno atletski građen i sjajan u skoku proveo je par vrlo uspješnih godina u Radničkom došavši do poziva u reprezentaciju. Zvali su ga iz Crvene zvezde gdje ga je zvezdina filijala Radnički i mislila poslati. Međutim, na spretnu intervenciju predsjednika bilih Tita Kirigina kojem se Holcer i danas divi, igrač je završio u redovima Hajduka na oduševljenje pristaša splitskog kluba. Transfer je to koji je tada imao veliku težinu.Bio je dirigent obrane Hajduka tokom 7 godina u kojima bilježi 3 naslova prvaka i 3 kupa, uz nezaboravnu 1971. godinu kada Hajduk postaje prvakom nakon 16 godina čekanja, pri čemu se pamti famozni doček igrača u Splitu nakon pobjede 4:3 u Beogradu protiv Partizana. Kao jedini standardni reprezentativac, najbolji igrač i kapetan momčadi u svoje je vrijeme bio iznimno cjenjen i van Splita.
U reprezentaciji je debitirao 19. rujna 1965. protiv Luksemburga, i igrao sve sredine 1974. godine. U tom je razdoblju 1968. postao doprvak Europe nakon poraza od Talijana.Osmu ga je sezonu u Hajduku zadesila ozljeda, slična onoj koja je prekinula karijeru velikog potencijala Marina Lemešića, međutim, Holcer se odlučio dulje odmarati umjesto da liječnici na njemu ponove pogrešku kao sa Lemešićem, te se oporavio i igrao još do 37. godine života. Ta je ozlijeda navela legendarnog hajdukovog trenera Tomislava Ivića da ga otpiše tvrdeći da ovaj neće više ni hodati, a kamoli igrati. Ipak, neprelazni libero nastavio je karijeru u njemačkom drugoligašu Stuttgartu kojeg kao kapetan ( i to 4 godine ) dovodi do prve lige pomažući razvoju mladih Hoenessa, Müllera i braće Bernda i Karl Heinza Forstera. Posljednju je godinu odigrao za njemački Schalke 04.
Dugo nakon toga bio je kratko vrijeme upleten u rad uprave Hajduka, ali je po dolasku Branka Grgića otišao.
Jeben igrač i legenda
RIP
