Nisu svi, nego samo oni koji misle da je to dobra i realna stvar.

Pročitaj još jednom to što si napisa i upitaj se kakve to veze ima s mozgom. odbit 3-5 % od najbolja cijene - koja budalaština

Kostur

e
recimo da smo forsirali Tudora umjesto Vele i ako bi isti igrao varijantu polupropusne membrane kao protiv Slovana i ako bi zbog šuplje desne strane danas bili na -10 npr, sumnjam da bi itko od toga profitirao. Ovako i mali može nešto naučiti od vele.

Tudor nije bek niti će ikad biti kvalitetan bek, zato je Vela bio potreban jer se u uvodnim utakmicama pokazalo koliko Tudor propušta iza.

Krenuli smo prije tri mjeseca s Tudorom, pejicem i juranivicem na bokovima. I kome sad ovo nije korak naprijed u sportskoj politici kluba? A Vela je i stoper, zar ne? Mada bi mene baš zanimalo kakav bi kod nas bio na zadnjem veznom uz Jeffa sa svojom brzinom i agresivnocu.

Prvo, koliko sam shvatio, još ništa nije potpisano i ne znamo nikakve detalje.
Drugo, navodno bi razvijali i njihove igrače ali po njihovim (naprednijim) standardima. To bi značilo da bi i naši i igrači i treneri (osim ako nemamo "bukve" umjesto ljudi na pozicijama trenera) se podigli a to bi i privuklo dodatno mlade igrače u ovaj klub s obzirom da na brdovitom Balkanu nema (visoko) kvalitetne nogometne škole.
Treće, najvjerojatnije (99,9%) takav sporazum bi bio vremenski ograničen. Ako ne na papiru, opet bi kad-tad došlo do otkaza ugovora.

Smatram da kratkoročno dobija Roma, a dugoročno Hajduk. Na žalost, nemamo para (i kada bi došli na 0, to nisu pare već 0...dakle, nemamo ni duga ni para) a školovanje trenerskog kadra i podizanje infrastrukture košta, pa ovakva "trgovina" gdje Romi pare dajemo kroz popust za školovanje (i/ili kroz razvitak njihovih igrača -> dizanje cijene gdje će se Roma namiriti) je, u stvari, pun pogodak za nas.

Samo, opet bih ponovio, dokle god se ne potpiše i ne znaju detalji ugovora, sve (gore) napisano ne vrijedi ni pišljiva boba.

Ovakve suradnje na prvu ne izgledaju loše, ali mislim da feeder club nikad nije previše profitirao od toga, a to je u ovom slučaju Hajduk.

Možda bi dobili kratkotrajno pojačanje za neku kritičnu poziciju, ali kao i u slučaju Velasqueza, to nije Hajdukov igrač i bez obzira kako bio dobar, bez neke direktne koristi ove sezone u vidu nekog trofeja, ne vjerujem da je cijeli posao u konačnici isplativ. 

Hajduk će se plasirati u Europu s Velasquezom i bez njega.

Prvo, mit je da Tudor nije bek niti će ikad bit bek. Tudor je iz PAO-a doveden kao bek. Još veći je mit da je toliko pušta i da bi zbog njega gubili bodove. Jedine bodove koji smo mi izgubili radi Tudora je u maksimiru protiv Dinama, di ga je Pjaca probio jednom u ciloj utakmici, a rekacija naših stopera kod gola je fantastična... Jesu njegove greške reakcije Jeffa i Milovića protiv Slavena, ili 0-0 protiv Splita? 

Momak je ima odličnih utakmica, stromgodsetx2, Lokomotiva. Ima veliku moć ponavljanja, 3 odlična asista i masu dobrih ubačaja u 11 utakmica na beku. Momak koji nema seniorskog nogometa 5 utakmica, odigra u 40 dana 11 utakmica i mi ga pokopamo. Pa onda pljujemo na aleštinu...

Ima problema s postavljanjem, ali koji to igrač s 19 god nema. Pa Avdo je pliva konstantno čak i kad je bio u najboljoj formi...

Ne kažem da Vela nije sad bolji igrač od njega, ali pričat da bi zbog Tudora gubili bodove... Za izgradnju igre i probijanje bunkera, Vela je 3 puta potrebniji na mjestu Milovića. Obrambeno sigurno nije lošiji, a u iznošenju lopte ne trebam govorit koliko bi nam značio. 

Tudor je igrač koji nema top dribling i kojem treba prostora. On ga s bekovske pozicije ima. Kao livo krilo, on tog prostora nema i ne mislim da mu je tu budćnost. On može odigrat odlične utakmice kao desno krilo kad smo u podređenom položaju, pa mu se otvara dosta prostora za kontre a može odlično pomoć u obrani. 

Ali za probijat bunkere, njegov stil igre je puno korisniji na bekovskoj poziciji i to je jasno ko dan.

 http://www.jutarnji.hr/pise-t--zidak-ne-slazem-se-s-privatizacijom-hrvatskog-nogometa-u-reziji-zdravka-mamica--ali-za-bojkot-nikad-necu-dici-ruku/1425921/

"Jednog dana, kada ovaj rat se završi", s velikom nadom pjeva Prljavo kazalište o teatru izopačenosti i pohlepe, drugom imenu za hrvatsko društvo. Taj rat do istrebljenja nikada neće završiti i savršeno se uklapa u davno proročanstvo Brune Bušića, koji je kazao: "Kada jednom budemo slobodni, tko će nas zaštititi od nas samih!" I zato me ne čudi da je poziv na bojkot reprezentacije s gromoglasnim pljeskom dočekan u beogradskim medijima, koji uživaju da i u "Lepoj njihovoj" nogomet ima problema...

Ante Čačić, dvanaesti hrvatski izbornik, dočekan je kao simbol Mamićeve nadmoći, i zato je bio omražen i prije nego što je izabran. Ali, ma tko bio izabran, reakcija bi bila ista, jedino, vjerojatno ne bi bilo izjave: "Ako me Mamić odabrao, to je kompliment." Poznavajući Čačićevu prepotenciju i inat, znao sam da će baš to reći. A kada se pomiješaju bahatost, drskost i netaktičnost, to je kao da vatru gasite benzinom.

Međutim, Antu Čačića nije odabrao Zdravko Mamić, nepoznata ruka iza zastora, koja povlači konce je ruka Tomislava Karamarka. Kao što je i savjetovao da se utakmica protiv Italije igra u Splitu, da se smire nogometne napetosti između dvije Hrvatske, kao što je sugerirao da prvi asistent bude Josip Šimunić. Ante Čačić je vojnik HDZ-a, i on svoje političko opredjeljenje nikad nije skrivao. Kao što ni Hrvatski nogometni savez ne skriva da je HDZ-ova tvrđava i to je jedini razlog što aktualna vlast i premijer Milanović zaobilaze nogomet, kao "močvarno i kužno" ideološko opredjeljenje.

Gotovo svi izbornici hrvatske nogometne reprezentacije bili su politički manekeni. Samo je Dražan Jerković bio politički nepotkupljiv, što je Franju Tuđmana i te kako boljelo, samo je Otto Barić izabran po nogometnim kriterijima, jer je "politika za bedačeke", i samo je Slaven Bilić bio socijalist. Ćiro Blažević i Zlatko Kranjčarbili su manekeni HDZ-a, Vlatko Marković je također bio za "ADZ", Igor Štimac je pripadao najtvrđoj hrvatskoj liniji, a Niko Kovač je disao kao što diše hrvatska dijaspora. Svi su i kao izbornici bili nečiji, samo je Niko Kovač bio svoj, njemački svoj. Iako je njegov izbor bio najčišći, nije ga gurao niti jedan lobi, ni politički ni menadžerski i od naroda je dočekan aklamacijom, bio je previše svoj i - svojeglav. Više su ga brinuli laktati (mliječna kiselina u mišićima igrača), nego Mamićeva antipatija. Svako jutro bi tjerao igrače na vađenje krvi, i taj vampirski nagon koštao ga je funkcije prodali su ga. "Nećeš, Dracula..."

Ante Čačić korijene po očevoj strani vuče iz Bruške, iz okolice Benkovca, dok je pokojna majka iz Sukošana. On je rođen u Kranjčevićevoj ulici i ponosan je na svoj purgerski odgoj. U nogometnom smislu rastao je u Markuševcu, gdje ga se lokalni španeri jedva sjećaju, a u svijet velikog nogometa se otisnuo baš iz Kranjčevićeve, ali ne kao trener, već kao glasnogovornik Dražana Jerkovića i Vlatka Markovića, koji su osamdesetih godinama uvjeravali Zagrepčane da Ćiro uopće nije nogometni trener, samo motivator. Zato je Ćiro s takvim zgražanjem dočekao Čačićev izbor. I sad taj Ante Čačić "pada s Marsa" u nogometni kaos, u nered navijačkih grupa, među brojne mutikaše, u jednu potpunu nesigurnost i neizvjesnost.

Naslijedio je prazne tribine, imperativ pobjede, ostao je bez dvojice važnih igrača,Mandžukića i Lovrena. Antipatija javnosti ne diže ruku protiv njegove nogometne stručnosti, već protiv zakletih neprijatelja, čiji je Čačić najistureniji lik. Čekaju ga dva najteža mjeseca u životu, a ako ne uspije, oni, ispred kojih sada stoji kao štit od pljuvački i otrova, hladno će mu poslati pištolj na srebrnom pladnju, uz ceduljicu: "Obavi to sam..."

Ja neću pozivati na bojkot ni Čačića, ni reprezentacije, ni Dinama, ne želim zbog kaprica i sebičnosti, zaogrnute u sintagmu "moj stav", nauditi sportu. Nisam se slagao sa Zlatkom Canjugom, ne slažem se ni s privatizacijom hrvatskog nogometa u režiji Zdravka Mamića, razišao sam se, na moju žalost, i sa Šukerom. Ali, ne slažem se ni s huliganima, koji smišljaju pakosti, bacaju baklje i koriste ideološke nastranosti da bi nanijeli bol nogometu. Mogu se ne slagati s profiterstvom i privatizacijom na hrvatski način (ideje naše, benzin vaš), ali za bojkot nikad neću dići ruku. Previše volim nogomet...