Gotova sezona euforije, krenula punom snagom sezona depresije.

To mi je uvijek bilo fascinantno oko nas.
Prije dva tjedna sve je bilo rozo i odlicno, danas treba sve potjerat zapalit, i dajmo jos dvije tri utakmice i opet ce se zazivati okretanju k mladima i tjeranju Jeffersona, Zolje i Balica. Prolaze ne godine, nego desetljeca, a opet sve nekako isto.

Nije bilo dobro, ocito je da nemamo nekakav plan B i to zamjeram Buricu. Osijek danas brzi od nas na svakoj lopti i u svakom duelu snazniji, to zamjeram igracima. Dugorocno vidi se kakvo je sranje bilo olako pustanje Kisa i Mikanovica. Odluka Burica, Vucevica ili koga god, nebitno je bitno je da mi danas nemamo napadaca, a da se krpamo na desnom beku. Odluke podrzumijevaju i prihvacanje odgovornosti za poslijedice istih. Nista kad je bila euforija govorili smo idemo utakmicu po utakmicu, mislim da to nebi trebali mijenjati ni sad kad je depresija. Izgubilo se, nema smisla plakat nego izvuci pouke, ispravi greske i slabosti i suti i radi.