Samo prenosim tekst vezan uz Andriju Balića:
U ovotjednom Generalskom scout reportu donosimo vam poprilično poznato ime u hrvatskim nogometnim krugovima.
Upravo zbog toga što ga dobro poznajemo ovaj scout report bit će malo drugačije koncipiran. Dragi naši, u GPB scout reportu gostuje nam Andrija Balić.
Mladi nogometaš Hajduka, pompozno najavljivan još u kadetskom uzrastu jedan je od predvodnika vrlo talentirane generacije '97. Preskočivši juniorski staž, široj javnosti se predstavio s 16 godina zaigravši protiv RNK Splita. Najveće zanimanje medija pa i najvećih svjetskih klubova izazvao je prošlo proljeće kada je zabio Zadru, Osijeku i Dinamu u tri uzastopna kola, a između prvenstvenih utakmica stigao je nastupiti i u kupu te postići dva gola, zabivši tako 5 golova iz igre u samo 4 utakmice, što je za veznog igrača pomalo nevjerojatan podatak.
Za one koji su manje upoznati, radi se o igraču vrhunske igračke inteligencije i tehnike. Tipična stereotipna fraza je kako igrač udara loptu drugačije, ali ona je zapravo najbolji opis zašto je Andrija Balić poseban igrač. Kontrola lopte i raspon dodavanja su stvarno nešto što se rijetko viđa. "Oči ćaćine" vide igru na razini koja odudara od HNL konkurencije, ali i od razine tek punoljetnog dječaka. Tehnika i vizija igre su najbolje vidljive u njegovim loptama u prostor kojima para obrane. Visok je respektabilnih 1,80, ali je još uvijek fizički inferioran. Dosta je brz i mobilan, ali nejak u duelu i katastrofalan u skok igri. Obično su ga treneri koristili na poziciji desetke, ali moje mišljenje je kako bi optimalno korištenje njegovih talenata bilo postignuto čim dubljim izvlačenjem prema natrag. Smatram da je on igrač sličnih karakteristika kao i Modrić ili Thiago, koji najviše može dati igrajući osmicu s velikim odgovornostima u prvoj fazi izgradnje napada. Balić je igrač koji ima ubojitu loptu u prostor ako je ima kome odigrati, kao i svi playmakeri takvog tipa, voli odigravati puno kratkih paseva. Kao najkreativniji Hajdukov igrač prirodno je da on prima loptu od stopera i usmjerava je prema najopasnijim zonama. Srećom, Burić se slaže s ovim pogledom i često ga koristi baš kao osmicu, uparenog s Jeffersonom.
Zašto onda svjedočimo padu u njegovoj formi? Nekoliko vezanih loših utakmica tjera stručnjake i "stručnjake" da već govore o stagnaciji i propadanju talenta. Tu je vjerojatno riječ o razini očekivanja, kad je lani pokazao koliko može Balić si je za ovu sezonu uvelike podigao ljestvicu. Koju nije lako preskakati iz utakmice u utakmicu. Osim očekivanja sadašnje stanje kombinacija je okolnosti na koje ne može utjecati i objektivnih nedostataka, kojih sigurno ima. Primjerice s 1.80 visine jednostavno se ne smije dešavati da nije u stanju dobiti zračni duel. Gotovo 100% njegovih pokušaja da osvoji visoku loptu završi neuspjehom, toliko da se čini da je odustao od ulaženja u takve situacije. Krhke je građe, teško prolazi pripreme i sigurno da tu gubi dio prednosti na terenu. Hoće li trebati čekati godine da prirodno očvrsne ili se to može kompenzirati radom u teretani, ostavljam stručnjacima za kondicijsku pripremu. Ja bih želio skrenuti pažnju na drugi segment u kojem može podignuti efektivnost u obrani. Očito je da Balić odlično čita i osjeća igru prema naprijed, ali doima se nekako nezainteresirano kad je riječ o onome što volimo nazivati obaveznom igrom. Ako nikad neće postati dominantan duel igrač, mora se adptirati. Uostalom ni Modrić ili Thiago ne izgledaju kao netko tko nosi u duelima, ali ih se teško prolazi, upravo zbog vrhunskog postavljanja i čitanja igre. Baliću nedostaje tog ispravnog postavljanja i često ostaje na ničijoj zemlji. Njegova pozicija je iznimno taktički složena, jer danas se od osmica traži vrhunsko prepoznavanje situacija za branjenje. U djeliću sekunde mora odlučiti hoće li krenuti naprijed popratiti prvi red u pokušaj oduzimanja lopte (izazvati višak protiv igrača s loptom, popuniti njihovu liniju, napasti drugu loptu ili biti korektor presinga) ili će se pozicionirati zonski kao dodatni igrač ispred obrane. Popravljanjem tog segmenta njegova korisnost ekipi može skočiti u nebo, mada obično laiku promakne taj detalj a novinari nastave brojiti dobivene duele, čudeći se kako izgledaju tako dobro s tako inferiornim fizičkim igračem.
U zadnjoj trećini se kreće vrlo dobro, ne ulazi u gužvu i tako otežava protivniku da se brani, a loptu napada iz drugog plana (tako je i zabio većinu svojih golova). U trenucima kad stoperi njegove ekipe imaju loptu Balić bi trebao još raditi na suho, otvarati se i dolaziti u poziciju da tu loptu može primiti i da po primanju ima opciju okomitog pasa kroz obranu ili opciju dodavanja na bok kojim će napraviti bypass prve linije protivničkog presinga i gdje nastavlja kretanje da ponovo od beka loptu primi u međuprostorima licem okrenut prema golu odakle ima mogućnost driblinga ili završnog pasa. Logično je da mu u ovakvim situacijama nedostaje strpljenja zbog manjka godina, ali tu su i neki razlozi na koje ne može utjecati.
Za početak, sistem trenera Burića s Jeffersonom koji je jako loš na lopti i stoperima koji nisu vični igri je izrazito sklon što bržem odlasku na stranu. Razlog je jasan, ako se i izgubi lopta tamo se dosta lakše brani. Izbjegavanje središnje zone dovodi Balića u nezavidnu poziciju, sličnu onoj Modrića u reprezentaciji. Nema ritma, nema tempa kojim mogu diktirati. Jednostavno statično primaju loptu, statično je predaju i predugo čekaju dok je opet prime, a kad je prime natrag krug se zatvara, opet je problem premalo kretanja suigrača i nema onog give and go efekta gdje zapravo ti razmještaš suparnika dok se ne otvori rupa. Daleko od protivnikova gola i s predugim pasovima Baliću je teško napraviti i onaj potez ekstra klase za kojeg znamo da ga ima.
Drugi razlog je karakteristika lige u kojoj igra. Na stranu sistem koji mu ne pomaže, što tek reći o kombinaciji tog sistema i lige u kojoj se igra bez ritma s ogromnom količina duela i još više lopti po zraku. Isprekidanost toka utakmice je dodatan teret za mladog igrača koji bi trebao živjeti baš od ritma, vrhunske tehnike, kratkih pasova i brzog razmišljanja.
U takvom okruženju sigurno da nije lako Baliću, kao što nije lako ni Ćoriću, a prije njih Haliloviću ili Modriću. Pjaci, Vlašiću ili Kovačiću je nešto lakše jer se mogu osloniti barem na fizikalije i igru 1 na 1 visoko u zadnjoj trećini. Ali je jako pogrešno razmišljanje kako onda nema što raditi ovdje. Mora raditi na sebi, svakim danom otklanjati barem jedan dio nedostataka koje pokazuje. Nije loše da primi onakav gol kao u Osijeku, ako će iz njega izvući pouku. Niti je rješenje da Burić smanji pritisak na njega. Lekcije se plaćaju, a Andrija Balić samo treba biti spreman učiti. Naučeno će pokazivati negdje vani, gdje će njegov talent prerasti u vrijednost top igrača.
https://www.youtube.com/watch?v=dhHDztSbpcM

Izvor: https://www.facebook.com/GeneralPoslijeBitke/posts/522506051265740:0