Napokon prodisali punom plucima. Ali put je bio stvarno du i trnovit, ali najbitnije je da smo svi vjerovali da Hajduk ima potencijala i da se može izvuci iz provalije i postati klub koji će biti samoodrživ.
Kad se samo sjetim onog kaosa koji je nastao nakon peroša i svaguše. I onda navijaci krecu u veliku ofanzivu i klubb za koji su mnogi vjerovali da se stecaj ne može izbjeci izvlace iz dugova. Znaci od preko 100 miliona kuna duga, sa godišnjim rashodima od preko 100 mil kuna sa preko 100 otvorenih sudskih postupaka i raznoraznih kostiju iz ormara. Kada se sjetim odbijanja kredita paladinu, pa pokušaj keruma da sruši NO, pa prosvjeda ispred banovine, ne placanja igraca koji su mogli na arbitražu, pa skupljanje potpisa dužnika da brbić ide uvjeravati uefu da možemo ispuniti financijski fair play.
I onda iz godine u godinu se bliježe rekordan broj preplatnika, članstvo raste i sve više i više ljudi, sponzora i partnera prepoznaje moc Hajduka i ono što on predstavlja. A da nije ovih navijaca i da djeca u našoj okolici nemaju bogom dani talent za nogomet spasa nam nebi bilo. Mogli samo propasti ili pasivno cekati oce li nas netko kupiti. Ovako se pokazalo da je Hajduk više od kluba i da uistinu živi vjecno. I možda je i na neki nacin dobro što je ovaj put bio ovakav jer to nas je dodatno osnažilo i stvorilo jedno veliko zajedništvo što će Hajduku u buducnosti predstavljati ogromne i zdrave temelje. I stvarno ako nekome nije bilo jasno sada mu mora biti jasno kako Hajduk živi vjecno. I samo je pitanje vremena kada će se opet poceti redom osvajati trofeji. Neće još dugo vremena proci.
[uredio Leader - 03. veljače 2016. u 17:40]