Frankopan je napisao/la:
Michel Sablon, kao član stručnog stožera, shvatio je kako je pad u nogometnu nerelevantnost neizbježan, ali kako ispravno postavljanje temelja može generirati novi uzlet belgijskog nogometa. Projekt je započeo studiozno, još 2001. godine.
Kao tehnički direktor Belgijskog nogometnog saveza 2006. godine okupio je sve sportske i tehničke direktore svih profesionalnih klubova i iznio im plan. Razumljivo, voditelji omladinskih škola bili su skeptični prema drastičnom zaokretu paradigme i promjeni prakse, osjećali su udar na vlastiti rad i na sve dotad postavljene dogme.
Temeljna pretpostavka programa je koncentracija na tehničke elemente razvoja igrača, odbacujući fokus na fizički aspekt igre i imperativ pobjede. Od svih klubova tražilo se da u svim selekcijama prihvate sustav koji favorizira otvorenu igru zasnovanu na tehničkoj superiornosti: driblingu i dodavanjima. Po uzoru na susjednu Nizozemsku klubovi su trebali izabrati formaciju između 4-3-3 i 3-4-3 i pridržavati se nje na svim razinama do profesionalne.
Postoji istraživanje da je čak 42 posto profesionalnih hokejaša u NHL-u rođeno u prva tri mjeseca godine. Analiza igrača hrvatske reprezentacije svježe pozvanih za prijateljske susrete protiv Izraela i Mađarske kaže da je od 20 reprezentativaca njih 16 rođeno u prvoj polovici godine prema četiri u drugoj. Ako proširimo podatke na još četiri okupljanja unatrag, od 27 reprezentativaca, njih 11 rođeno je u prva tri mjeseca. To je 40 posto, što je podatak u korelaciji s rezultatima dobivenima u istraživanju NHL-a.
U Belgiji je bila slična situacija, ali oni su zaključili da nije problem u netalentiranosti ljudi rođenih poslije 1. srpnja, već u psihomotoričkoj prednosti koju pri selekcijama imaju djeca rođena na početku godine u tom stadiju razvoja. Zbog velike prednosti u razvoju koju ima 11 mjeseci stariji dječak u dobi od 7 ili 8 godina, velik broj potencijalnih talenata otpada prije nego je talent moguće i primijetiti. Problemu su doskočili tako da su u najranijim selekcijama djecu dijelili ili u skupine po kilaži ili u dvije kategorije: rođeni prije i poslije 1. srpnja.
Pošto su riješili problem oslanjanja na fizičku komponentu i preusmjerili rad na tehničke i taktičke aspekte igre, valjalo je nastaviti graditi kulturu nogometa. Sablon je znao da će stare navike teško odumrijeti, stoga se odlučio na potez kojim bi učinio potrebu za pobjeđivanjem besmislenom.
Naime, ukinuo je tablice za sve mlađe selekcije od U11 naniže. Utakmice su se normalno odigravale kao i prije toga, samo nije bilo zapisnika i rangiranja ekipa. Pomaknuvši tako naglasak s pobjeđivanja, mladi igrači su tako od samih početaka počinjali shvaćati da ih neće definirati pobjeda i poraz, već isključivo napredak kojeg pokažu.
Sablon je program isplanirao tako da prve rezultate dobije za 10 godina. Ispada da se preračunao jer Belgija već sada zauzima prvo mjesto na FIFA ljestvici, njihovi igrači nositelji su u najvećim svjetskim klubovima, a novi val talenata nadire. Od 66. mjesta na FIFA-inoj ljestvici gdje su bili 2006. napredovali su i danas su na prvom, premašivši sva očekivanja, a najstrašniji dio je taj da se pravi plodovi tek trebaju ubrati.
Vidi cijeli citat
Ovo je kao kad je Tomislav Ivić govorio o preseljenju na Poljud sa Starog placa, pa da se nadovežem...
Tomislav Ivić je rekao kako smo bili prije tog preseljenja bogati siromah, a poslije siromašni bogataš. Naravno da pokojni Ivić nije imao ništa protiv samog preseljenja i igranja na novom stadionu, nije stadion ništa skrivio, osim onima praznovjernima, nego je htio reći da je Hajduk postao ono što je postao zahvaljujući
znanju. Međutim, nakon toga počinje se gubiti iz vida što je nas dovelo na prvo mjesto, već se počinje živiti u prošlosti i od prošlosti - na staroj slavi - a od toga se ne živi.
Da se izgradi kamp, što vrijedi objekt bez znanja? Što će tamo igrači naučiti od "eminentnih stručnjaka"? Oni za ovo u Belgiji valjda prvi put čuju, ako su uopće i pročitali. A to se provodi od 2001.
Tomislav Ivić nije igrače napravio igračima u Milanellu, nego na pomoćnom terenu kraj Starog placa. Gdje je tamo bio pomoćni teren? Nigdje, igrali su na betonu.
Kao što sam već mnogo puta ovdje kazao, riba smrdi od glave, a ne od Mastelića ili Tudora. Onaj tko znanja nema za ono što Hajduku treba je predsjednik, a on sam sebe izabrao nije, već ga je izabrao NO i to bez javne debate koja bi pokazala zašto je baš on i njegov program i vizija bolji od neke druge. Od NO-a čiji su se članovi kleli u transparentnost, pa onda istu ostavili za neka bolja vremena da se ne bi koja od firmi od kandidata uvrijedila zato što se ovaj kandidirao za predsjednika Hajduka pa čovjek dobio otkaz. Ako se boji za posao u firmi onda neka se ni ne kandidira za predsjednika Hajduka! A i to prvi put čujem, i nevjerojatno mi je, da bi netko dobio otkaz jer se natjecao za posao u Hajduku koji nikako nije i ne može bit konkurencija toj nekoj firmi. Ako je čovjek doista stručnjak onda će se ta firma svim silama borit da on ostane u njoj a ne ga potjerati. Naravno da je takav pristup izrazito favorizirao jednog od kandidata - a to je aktualni predsjednik.
Aktualni predsjednik nije čovjek koji je neki demon ili ne daj Bože nepošten čovjek, ja sam dapače uvjeren u njegove dobre namjere, ali jednostavno nije kapacitet za prvog čovjeka kluba kao što to nije ni Mirko Barišić u Dinamu. On je potrošena roba, dobar za poplaćat računa i uvest reda u nered, ali za napraviti nešto kreativno, novo, inovativno, smjelo - nemojte me zafrkavati da vidite njega kao osobu za to: uvjeren sam, nema niti jedan forumaš ovdje da tako misli - a tako je mislio NO.
Aktualni sportski direktor je samo slika i prilika svojeg nadređenog - jer, budimo realni i iskreni, svatko bira sebi slične.
Sve se može opisat sa dvije riječi: "
ne talasaj" što je bilo u redu i čak poželjno prije 4 godine, ali danas trebamo druge dvije riječi: "
stručnost i
znanje".
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda
