mandrak je napisao/la:
Barnabas,
Hajduk s kraja osamdestih i nije bija baš nešto. Treća, četvrta, pa i lošija mista u prvenstvu Juge. U Europi ništa. Međutim tih par loših godina su pomogli u sazrijevanju Biliću, Štimcu, Vučeviću, Jeličiću, Miši, Koznikuu, pa smo 92-e uzeli prvi naslov prvaka Hrvatske, unatoč činjenici da nas je baš tad napustija najtalntiraniji dvojac generacije. Bokšić i Jarni.
Vidi cijeli citat
Meni bi ćaća reka da na Kantridu "dolazi Hajduk". Onda bi on i ja i njegovi prijatelji sili u našeg plavog stojadina.
Ćaća je ima nekakav plavo beli šal koji uopće nije bija navijački nego više skijaški. Ošli bi na sjever pod stijene.
Ja kurca nisan vidija od onih silnih žica. Ali san gleda ljude oko sebe, čuja san Torcidu sa istoka, šaljive komentare,
miris baklji i dimnih, milicajce sa vučjacima i ekipu koja se verala po stijenama.
Hajduk je krajem osamdesetih meni bija baš Nešto.
Glavni glumci bi htjeli da su na pravoj strani - ja da budem Švabo, a oni partizani!