Evo prođe srpanj misec lita 2016. i dođe kolovoz. Istog lita i iste godine.

Hajduk u srpnju? Hvala na pitanju, nikad bolje. Sama gostovanja, tradicionalno neugodna, kakva gostovanja već i jesu po definiciji. I same pobjede. Dobro sad, bila je i jedna utakmica doma, na Poljudu, a i jedna na gostovanju, koju smo igrali nerješeno, al nećemo cipat dlaku.

Trener, Marjan Pušnik, baca po stilu malo na Ćiru. Ono, stalno je galvanizacija, borba kontra vanjskih i unutrašnjih neprijatelja, ali osnovno je slijedeće: To je trener – napadač. Da se teniskim riječnikom izrazim, servis, izlazak na mrežu i volej. Pri tom ga ne jebe baš puno, ako servis nije pravi, svejedno se ide na mrežu. Boris Becker ili Stefan Edberg style. Mike Tyson, ako ste ljubitelji boksa ili Ayrton Senna, ako vam je bliskija formula 1.

Nema veze, ako napad nije baš najpripremljeniji. Nema veze ni to ako zada ostaje, ne rupa, nego krater. Rezultat takvog stila je pet postignutih golova u zadnjim minutama utakmice. U pet utakmica!

Da bi igra takav balun, za početak nije loše imat napadača. Privrnila naša struka nebo i zemlju ne bi li našla konačno nekog napadača, puste prove ovih i onih, kad ono, pojačanje svih pojačanja, našli doma. U liku i djelu Francka Ohandze. Bija malo u Kamerunu i vratija se na Poljud ka novi.

Dakle Pušnikovo : Juuuriš! i Napriiid! I motivirani Frane su najvažnije priče na početku ove sezone.

Trenutna momčad je zapavo vrlo slična onoj lanjskoj u ovo doba godine. I lani je Ohandza bija jedan od glavnih likova, posebno u euro pretkolima. I lani je Vlašić najviše vuka ekipu i asistira, a ove godine je to još više izraženo. U svakoj utakmici Niksi promini dvi do tri pozicije. Skupija je najviše minuta od svih u momčadi, a u ovih pet utakmica je igra livog veznog, livo krilo, desnog veznog, desno krilo i centarfora. Sve ofenzivne pozicije i pri tom ima 4 asistencije za gol. Za usporedbu, Rog i Ćorić zajedno, 2 gola i 2 asistencije.

Isto ka i lani tu su Kale i TSS koji su čak ove godine i ranije uvatili formu. Tako da od lanjskih, glavnih glumaca, fali samo Mijo Caktaš. Ali imamo Zvonu Kožulja, koji je doveden da bude jedan od glavnih  i lipo je krenija.

Četri ofanzivna igrača i golman – to je naša snaga. Ovi ostali, malo sporedniji, isto ili slično ka lani. Jeff je isti ka i lani. Jednako tako i Milić, Bili, Nižić. Juranović je lošiji, more on puno bolje i čini mi se da bi mu klupa bolje došla. Od Tudora više koristi naprid, nego na beku.Nema Milovića, tu je Ćosić. U odnosu na lanjsko lito nema ni Balića, Malokua, Kiša, Roguljića i Maglice. Te pozicije pokrivaju sad T.Bašić, Erceg, Said, Mujan.

U prvenstvu smo super startali, dvi gostujuće pobjede, ali prvenstvo je maraton. Nakon prve četvrtine prvenstva, u kojoj nam na Poljud dolaze i Dinamo i Rijeka, vidit ćemo, di smo.

Ne zajebemo li gadno kontra Olexandrije, eto nas u play offu. Tamo smo bili i lani, i preklani. E tu je prilika za iskorak. Serijom dobrih rezultata, samopouzdanje je naraslo......ali ajmo prvo sačekat uzvrat kontra Ukrajinaca, pa, bude li sve uredu i ždrijeb.

Srpanj je bija sjajan, slijedi kolovoz, i vjerojatnih osan utakmica u misec dana.........to be continued