Problem narodnog kluba je šta bi se tili jebat, a da ne uđe.
Sam naziv narodni koji se tako često povlači zadnjih godina ka da ne razume baš oni koji ga najviše upotrebljavaju, a posebno kad se želi nekog diskreditirat imputirajući mu da nije za narodni klub nego za političke poltrone koji bi tili drmat narodnin klubon. Iako ja ne razumin šta se oće dokazat zadnjih godina sa tin naglašavanjen pridjeva narodni i to za klub koji je za mene uvik bija narodni, iz naroda i za narod. 

Hajduk je klub koji je u prošlom sistemu funkcionira pa ja bi čak reka i paradoksalno za klubove iza željezne zavjese. 
Skoro svi veliki sportski klubovi u Istočnoeuropskom komunističkom bloku imali su populaciju koja je bila gro njihove publike. Većinom su to bili vojni, policijski, radnički ili slični klubovi i u svemu tome iz jednog malog gradića u europskim razmjerima izrasta je velik klub koji je bija narodni. A bija je narodni baš zato šta su za njega navijali svi društveni slojevi bez obzira na političko opredjeljenje. I zato je i posta velik i bija poštovan na području cile Yuge, a i šire. Mislin da je bilo malo klubova na čiju utakmicu bi nediljon posli mise skupa išli moj stari koji je provea dvi noći u pržunu jer je na Badnjak piva božićne pisme i moj pok. susid partizan Branko koji je bija tadašnji sekretar u miliciji i koji je bajdvej izvuka starog iz pržuna prije nego se pokrenilo nešto više radi banalnog božićnog veselja.
I nakon raspada Yuge u nezavisnoj Hrvatskoj taj klub je i dalje osta narodni jer opet za njega navijaju i ti bivši komunisti koji su sad postali većinom HDZ-ovci, i oni ultracrveni koji su prije strijeljali feminizirane, a sad su veliki liberali i marširaju sa duginim bojama i kriminalci iz bivše Yuge koji su sad veliki Hrvati i odjedanput su svi bili politički zatvorenici, i onaj mali ali veliki čovik koji živi od prvog do prvog i nije ni za ni protiv ni livo ni desno nego samo navijač HNK Hajduk Split.
 
I sad odjedanput nakon šta smo uvik bili narodni slušan priče o nečem narodnom za koje neki ne smiju navijat jerbo imaju "krivo" političko opredjeljenje. 
Umisto da se ljudi etiketiraju ka oni koji smiju i ne smiju navijat, komentirat i bit u Hajduku puno bolje bi bilo da probamo sve te ljude saslušat, pridobit na našu stranu i objasnit im o čemu se radi tako da svi ti ljudi daju podršku tom narodnom Hajduku u kojeg se svi kunemo.
Split je posta poznat u svitu i radi vrhunskih sportaša koje je da, a jedan od takvih je i Jerkov. Ne ulazeći sad u to jel Jerkov u pravu i jel postoje neke stvari koje je reka s kojima ću se složit ili neću činjenica je da je Jerkov bija i vrhunski sportaš i djelova je ka funkcioner u najboljoj europskoj košarkaškoj momčadi svih vremena, a i sad je na sportskoj funkciji di bi nam puno više koristija da je na našoj strani nego kontra nas. Al ne, čin je čovik reka dvi loše riči odma je papak sa sto mana koji nije navijač. Ma vidi kurca, a za koga to Jerkov navija.
Gudelj, Vulić, Šurjak, Kate, Frfa, Špaco, Plete, Boka, Jarni.....a ima ih još masu su ljudi koji su stvarali Hajdukovu povijest i ka takvi su zaslužni šta je Hajduk posta velik i umisto da nam bude cilj da se svi skupa uvatimo za isti štap i da saslušamo te ljude i pokušamo ih pridobit na našu stranu pojedinci uporno otvaraju nove frontove i stvaraju neprijatelje među ljudima koji su dio povijesti ovog kluba.

Šta mislite jel bi narodnom Hajduku bilo lakše da ga podrže Jerkov, Tvrdić, Kukoč, Rađa, Skansi, Bilić, Perišić, Srna, Ivanišević, Bezmalinović, Bebić, Bjedov, Draganja.......ko će ih sad sve nabrojat.

Ili ćemo lakše naprid ako sve njih imamo za neprijatelje.

Možemo svi mi diplit svoje ma ne može niko odredit emocije i donosit odluku ko je, a ko nije navijač. Koja je to mjerna jedinica za odredit Hajdukovog navijača, a na kraju svega jedino mjerilo uspjeha je rezultat, a toga nema od 95.