Pa onda ajmo živit u realnom svitu i gledat i bivše sportaše isključivo ka ljude od krvi i mesa sa svim ljudskim manama i prizemnim strastima a ne ih nazivat "legendama" i to "legenda" uzimat ka neku ultimativnu preporuku.

Ljudi su izuzetno kvarljiva roba i samo ritki uspiju ostat veliki i dosljedni i baš takve triba i idealizirat.
Bernard Vukas nije velik samo zato jer je bija veliki nogometaš.
Bernard Vukas je veliki čovik.
Gromada i planina.Triba pročitat dobro njegovu biografiju da bi se shvatilo šta je zapravo ljubav prema klubu.

Za one koji misle kako se nogomet nekad igra isključivo iz ljubavi i kako nisu bili bitni novci,evo šta je o tome reka Bajdo.


Vratimo se opet na naš odlazak iz "Hajduka".

Ja sam isto tako imao prilike da odem mnogo puta u druge klubove, uz primamljive uvjete, koje bi mi kudikamo više pružili - u materijalnom pogledu.

Još dok sam služio vojsku, tamo 1950, i kad je bilo tako teško, bio sam u minobacačkoj četi i svako jutro polazio na vježbu s minobacačem na leđima, k meni su došli ljudi iz Beograda, iz "Partizana", ali ja sam ih bez ikakva razmišljanja odbio.

Godinu dana prije toga, također je trebalo da idem u vojsku, našao sam se u Beogradu, gdje je bio "Partizanov" dom, no pobjegao sam natrag u Split.

"Partizan" je tada financijski mnogo, mnogo bolje stajao, ali "Hajduk" je bio i ostaje jedan!

Svi smo u "Hajduku" živjeli i ostali živjeti u ljubavi.

Sjećam se dok sam služio vojni rok u Goraždu, posjećivali su me često igrači, članovi uprave, "Hajdukovi" navijači. Lijepo je to kad čovjek osjeti da nije zaboravljen.

Jednom je došao i moj dragi Frane, a nije bilo ni tako blizu od Splita do Goražda, k tome je bila najveća zima, baš tamo negdje siječanj-veIjača 1951.

Gospe ti, sad san kolega, a do pri par dana san bija drug

Na koliko je potpisao ovaj Hamza, ima li tko prave "infose"?

O povratku u Hajduk

Prije drugog prvenstva ja sam koliko-toliko ozdravio. Mogao sam bolje igrati i kretati se, ali volja i želja za Splitom bile su sve jače. Želio sam, a i vjerovao da još mogu pomoći svom klubu, svojem gradu u kojem sam toliko toga lijepog doživio i koji je meni toliko dao.

Na svoj zahtjev, iako su me na razne načine nastojali zadržati, raskinuo sam ugovor prije vremena.

U klubu su se dane i dane vodile o meni žestoke rasprave, pokušali su i obećavali mi sve i sva - ali bilo je uzalud.

Kao da su time još više razbuktavali u meni želju da se opet nađem u starom jatu ispod stare murve. Uvjeravao sam ih da sam doista bolestan, da od mene više nemaju koristi, da mi više nema lijeka...

A lijek se nalazio samo kraj drage Plinare, u "Hajduku". I trebalo je samo da udahnem taj zrak i odmah bih ozdravio.

A oni to nisu razumjeli, nisu mogli shvatiti. I kad mi je sve to dojadilo, zagrmjelo je u meni:

- Pa, Bajdo, nisi ti nikakva lutka kojom se drugi igraju. Ti si čovjek, ti si svoj! Skupi ti, Bajdo, stvari i idi kući.

Vidjelo se da još nisam "gotov" za nogomet, vidjelo se da mogu još dobro igrati.

Sve je to potvrdilo naše prvenstvo 1959/60. kad sam sa svojim "Hajdukom" odigrao nekoliko odličnih utakmica.

Tukli smo (samo da jedno spomenem) "Dinamo" u Zagrebu sa 4:1 i postali opet strah i trepet gdje god smo igrali.

Posudba godinu dana!

Meni u Splitu fali pravih komunista, baš ono drugova koji žive ideale, neki bi rekli i utopiju, jednakosti i zajedništva.
Ono da čitamo na kavi Marxa, kritički promišljamo svakodnevicu, odemo par dana na Kubu ili Argentinu.
Previše seljačina za moj istančan ukus.

Ovdje se dosta olako pljuje po nečijim postignućima. Klasično balkansko razmišljanje, za svoj neuspjeh uvijek su drugi krivi, a tuđi uspjeh je samo plod sretnih i slučajnih okolnosti itd.

U startu, uvijek je onaj koji je napravio nešto izuzetno svojim radom i zalaganjem, kvalificiraniji od onoga koji je u totalnom prosijeku ili čak ispod tog prosjeka. Potpuno nebitno u kojoj je sferi napravljen uspjeh, ali za svaki uspjeh potrebno je volje, ustrajnosti, odlučnosti, talenta i znanja koju je netko morao uložiti da bi došao do tog uspjeha. To mu daje prethodnu veću kvalifikaciju od onoga tko to nije bio u stanju ( i u sportu i u biznisu i u umjetnosti i u znanosti).

Neslaganje sa nečijim mišljenjem je potpuno normalno, ali automatska gruba diskvalifikacija samo zbog neslaganja sa tim mišljenjem je odraz neznanja i nesigurnosti u ideju koja se brani i dokaz potpune indoktriniranosti.

Jerkov je u članku naštrapao svega i svačega, u nekim stvarima je potpuno u pravu,u nekim je promašio kritičnost i nije u pravu, ali nevidim čime je zaslužio takvu hajku vrijeđanja i omalovažavanje??

Ili su samo čelnici i sljedbenici NH bezgrešni, te samim time i jedini ovozemaljski tumači istine i laži te procjenitelji dobra i zla??