Dvije velike pobjede zabilježio je Hajduk ovaj tjedan. I nekako je teško reći koja je veća, koja je važnija. One su zapravo komplementarne i kao takve ih treba gledati. Ako smo nakon Iasija upozoravali na probleme, onda je sad red da pohvalimo Pušnika i igrače - pobjeda protiv Oleksandrije je zalog za optimizam. No, tjedan je započeo drugom velikom pobjedom, onom izvan terena…

U društvu prepunom nelogičnosti i apsurda, korupcije i nepotizma, nepravde i borbe za privatni interes, u društvu koje je odavno izgubilo vjeru u bolje sutra (koje nikad ne dolazi) samo je jedna priča nadišla sva ograničenja i okove cinizma. Samo je jedan pokret pokazao da je moguć i drugačiji pogled na život. Riječ je naravno o činjenici da je Hajduk prešao brojku od 40 000 članova s plaćenom članarinom.  I ne namjerava stati.

U vremenima kada ga politika i mediji gaze, vrijeđaju i nipodaštavaju, u vremenu centralizacije, apatije, konzumerizma i iskrivljenog sustava vrijednosti 40 000 ljudi odlučilo je odabrati drugačiji put. Odlučili su da je bitno sada i ovdje biti na strani Hajduka, na strani prkosa i vjere u drugačiji nogomet, ali i drugačije društvo. 40 000 članova izabralo je napustiti površnost, odmaknuti se od močvare. Čestitamo svima koji su u trulim vremenima pokušali nešto drugačije, nešto više, nešto bolje. Jer život je nogomet, a nogomet je život.

I zbog toga je pobjeda u Ukrajini još važnija. Velikih 3:0 u gostima, s Kalinićem koji je donio sigurnost ekipi, s golovima nakon prekida i ponovno tim fantastičnim Ohandzom, čovjekom kojeg su jednako napadale ozljede i komentari lokalnih sveznadara. Onih koji sve znaju, koji sve razumiju. Znate već njihov tipični komentar: „Ne bi ga Mamić pustio da valja!“ Divljenje La Familiji nije strano ni „pristalicama“ bilih - dapače. Odgovorio im je Franck kako najbolje zna, nastavivši svoj fantastični učinak ove sezone. Majstorska asistencija Sušića i bljesak Zolje za konačnih 0:3.
Pobjeda je još slađa i zbog domaćih medija, koji mijenjaju naslove dok utakmica traje. Od dosadne utakmice i mučenja prelaze na miljenike sreće da bi onda sve brisali i morali izreći pohvalu. Od sramote do čuda u samo par minuta, a onda opet zaokret. Iznenađenje u Ukrajini, Hajduk slavio! Ohandzin gol donio je nevjerojatnu erupciju sreće hajdukovcima, ali i pregršt posla urednicima domaćih portala. Zamislite koliko ispravaka, koliko kusanja vlastitih govana u samo par minuta. Umjesto već pripremljenih tekstova, sada treba sve mijenjati.

Odnos koji traje godinama posljednjih je mjeseci doživio vrhunac. Čak i kroz tekstove lokalnog dnevnika, tog nekadašnjeg simbola Splita osjeća se koliko je Hajdukov smjer nepoželjan. Valjda je problem u modelu, ne voli gazda. Utjecaj kafića i politike nestaje, sve je teže živjeti od kluba. Sestrinski mediji iz iste grupacije još su gori, natječu se u obezvrjeđivanju splitskog starca. Zloba koju se može opipati i osjetiti u svakom tekstu. Nije teško zaključiti iz kojeg smjera pušu medijski vjetrovi. Divljenje velikom gazdi domaćeg nogometa još je uvijek u modi. Čudesna je to simbioza moćnika i onih kroz čije tekstove on pokušava oblikovati stvarnost. Ipak, u oštroj konkurenciji licemjerja pobjedu odnosi domaći portal koji je zbog klika više spreman na sve. Samoproglašeni borci za pravdu, koji su uzgred rečeno odustali od akcije koju su sami pokrenuli, sada se rugaju bilima. Na stranu ideali, ruganje se bolje prodaje.

Projekt narodnog kluba od početka je trn u oku mnogima, u našem društvu je riječ o avangardi, nečemu što odudara od dominantnih obrazaca ponašanja. Nekima smeta jer uklanja prostor za djelovanje u sivoj zoni, oduzima mogućnost za dobro uhodane metode. Drugi su naprosto pogubljeni u vlastitoj nedosljednosti. Svakodnevno svjedočimo tendencioznom, nerijetko i malicioznom pisanju. I u čast tim i takvima, licemjerima raznih boja i vrsta, pobjeda u Ukrajini je došla kao naručena. Zbog njih, medijskih pregaoca zloće, ali još više zbog svih nas. Zbog članova, zbog navijača, onih koji vjeruju u bolji nogomet. Nije vrijeme za euforiju, ništa još nije napravljeno, sezona tek počinje. Momčad je samo pokazala tek naznake svojih mogućnosti, omogućila da sanjamo.

Slijedi nam još jedan hajdučki kolovoz…

Reću samo ovo..Istina je da triba kritizirat,,Ali gadljivo je bilo čitat ovih dana pojedine medije i autore,,,BLJUUUUUUUUUUV