Donosimo vam drugi dio intervjua s predsjednikom Hajduka, Ivanom Kosom. U ovom setu vaših pitanja, predsjednik je odgovarao na pitanja o svom angažmanu, sponzorima i još mnogočemu, omladinskoj školi, financijama kluba i još mnogočemu.
Hoće li se Hajduk još pojačavati i koga mislite prodati? Dosta mi je ovih desetak godina da za nas prvenstvo završava oko Velike Gospe, jer se ne uspijemo plasirati u Europsku ligu, a za Dinamom zaostanemo pet, šest bodova, predugo traje post! (Mirko Rozga, 51, Trogir)
– Vrlo je kompleksno dovođenje igrača, jer mi tražimo one koji su u formi već 15. srpnja, a takvih nema. I kalkuliraju do 15. kolovoza. Tražimo ‘free transfer’ jer nismo likvidni. Pokušavamo i sada, ovog časa... A svi su na prodaju, ali ćemo i tu kalkulirati, ulazak u Europsku ligu će sve to determinirati. Zatvaramo krug dovođenja, ako nikoga ne prodamo.
Nadam se i ja da prekidamo post, evo sutra, za srijedu, sa svoje pozicije osjećam pozitivnu energiju u momčadi, ne samo da pobijede, nego da rasture Dinamo! Baš tako, da ga rasture! Kako to i naši navijači rade, rasturaju u svome navijanju. Osjećam dišpet i pozitivan duh i pozivam sve navijače na zdravo i sportsko navijanje!
Što mislite o tome da Hajdukova škola nije uspjela iznjedriti ili prepoznati kvalitetne igrače zadnjih 20 godina? Zašto se u prvoj ekipi nalaze igrači iz Hajdukove škole koji odreda ne znaju osnove tehnike baratanja loptom? Dovodili su se igrači iz drugih sredina za koje su bačeni novci. A silni talenti vam igraju po dalmatinskim ledinama, zašto ih ne pratite? Zar je moguće, a jest, da su oni koji su vodili školu činili toliku štetu? (Baldo Metković, Konavle)
– Nije pravo pitanje za mene, ali nije da nismo iznjedrili nikoga. Naša je liga potonula. Jer, moramo ranije prodavati igrače, pa ne dočekamo da sazriju, da budu bolji. Ne bih rekao da škola nije valjala, nego bih rekao da mora biti bolja. Hajdukov je problem što je bio zatvoren prema malim sredinama u Dalmaciji, moramo pokazati pristupačnost, dati im na objektivnoj važnosti. Ja sam dosad bio na turniru u Zmijavcima, kod Mosora u Žrnovnici, u Junaku iz Sinja. To je tek sasvim malo, ali svakako početak intencije približavanja i otvaranja.
Zašto se u omladinski pogon zapošljavaju treneri bez “A licence” (većina njih) iz drugih dijelova Hrvatske što povećava trošak njihova angažmana (uz dohodak, osiguranje smještaja itd.), a gotovo petnaestak dosadašnjih trenera s područja Splita i okolice s potrebnim licencijama i ostvarenim zapaženim rezultatima su dobili otkaz? Većina otpuštenih trenera su mnogo toga osvojili, a njihovo otpuštanje se ne može opravdati da “nisu stvorili igrače”, jer smo svjedoci da Dinamo na tjednoj bazi uzima igrače Hajdukova pogona. (Neno Munitić, 43, Omiš)
– E, sad bi bilo najbolje da ova dva gospodina međusobno popričaju, razgovaraju. Vidite kakvi smo, koliko oprečnih mišljenja. Stvaramo li igrače ili ne? Različite su perspektive gledanja. Radimo križaljku trenera u pogonu u najboljoj vjeri i zadatak im je da što prije dobiju i PRO licenciju.
Zašto ste se prijavili za funkciju predsjednika Hajduka ako nemate nijednog sponzora u džepu? (Pave Ozretić, 37, Split)
– Ne smatram da je moja uloga obaveza donošenja sponzora. Nisam baš siguran da je bilo koji od mojih protukandidata za mjesto predsjednika imao rješenje za sponzora u džepu. Mnogi primjerice španjolski klubovi nemaju glavnog sponzora na dresu što pokazuje kakvi su trendovi. Želimo izabrati najbolje, možda malo i čekamo da vidimo što će biti s Euroligom...
Zašto ste zahladili odnose sa tvrtkom Tommy odnosno Tomislavom Mamićem? (Pave Ozretić, 37, Split)
– Nismo zahladili. Isti su odnosi, korektni i profesionalni. I on je jedan od potencijalnih sponzora.
Koliko je Hajduk doista još dužan i dokle se misle prodavati mladi igrači u bescjenje, na primjer Dinamo bi Balića, Pašalića itd., prodao bar za 10 milijuna eura, a mi sretni ako nam netko da dva milijuna eura. Znam da je Hajduk u krizi već duže godina, ali ne možemo prodavati svoje dragulje u bescjenje? (Mirko Rozga, 51, Trogir)
– Nije to jednostavno kako izgleda iz pozicije navijača. Moramo najprije ukupno dići vrijednost Hajduka, da bismo bili u povoljnijem položaju. Kad ste pred zidom preživljavanja, kad je pitanje živ ili mrtav, onda tu nema puno prostora za razgovor. Pa se prodaje kako se prodaje. To navijači ne razumiju i gledaju srcem, što je meni razumljivo. E sad, koliko smo dužni, pitanje je koliko i što i kad. Što dospijeva odmah, a što je pod kontrolom...To je živa materija. Bilanca kluba je javno obznanjena i treba je iščitati.
Zašto Hrvoje Relota ne dobiva priliku u prvoj momčadi? (Bepo Svalina, Kaštela)
– Stvar je trenera i njegovih procjena, ja zbilja nisam prava osoba za to pitanje.
Kroz koji vremenski period možemo očekivati financijsku stabilizaciju kluba gledajući to u nekim optimalnim uvjetima, kao što je ulazak u Europsku ligu, kvalitetna prodaja igrača, itd. (Stjepan Brstilo, 25, Omiš)
– Navijači će se naljutiti na to, ali realno treba mi olimpijski ciklus. Realno vrijeme da se rukopis prepozna.
Je li istina da iza vaše odluke o ulasku u bitku za mjesto predsjednika Hajduka, te iza bitnih poteza po izboru, a kako se priča u dobro informiranim krugovima, stoji odnosno vuče poteze nogometnoj i široj javnosti potpuno nepoznata osoba?! (Vedran Tolić, 56, Zagreb)
- Poznam gospodina Tolića, on je moj poznanik i kolega, rekao bih moj prijatelj. Ma ne, apsolutno nitko ne stoji iza mene, to naprosto nije točno. Nije istina. Ja sam punoljetan za sve svoje odluke.
Postoji li trenutno nekakav privatni ulagač, domaći ili strani, koji bi uložio veću svotu novca u klub i koliko ste skloni takvoj opciji? (Ivan Rogulj, Kaštel Stari)
- Kao narodni klub otklanjamo takve inicijative. Nekih intencija je bilo, koliko znam i čujem, još prije moga dolaska. Međutim, ne razmišljamo o tome!
Kad možemo očekivati, ako ga nema, ili ako ga ima kad ćemo imati pooštren klupski Pravilnik o povredi ugleda kluba od pojedinih igrača koji sramote svojim ponašanjem, opijanjem i dugonoćnim izlascima boje i grb kluba? (Milan Topalušić, Split)
- Imamo Pravilnik i rigorozne odluke u njemu. Pa i sad u slučaju Radčenka. Bit će zatražena najveća propisana kazna. Koja je to? Raskid ugovora, recimo.
Zamislite da ste na kraju svog trogodišnjeg mandata, po čemu biste htjeli da vas upamte i što biste htjeli ostaviti kao zalog za budućnost? (Anja Tolić, 28, Split)
- Ne smatram osobno kako je potrebno da me po nečem posebno pamte, nisam u Hajduku zbog osobne promocije. Ali, dat ću sve od sebe da se priča kako je rad u Hajduku bolji. Na primjer, moramo revitalizirati omladinsku školu. Intenzivnije proizvoditi nogometaše. I približiti odnose s Dalmacijom da nam budu ponos i dika.
