johnny_m je napisao/la:
Nema nikih problema je napisao/la:

Vidi cijeli citat
Za ovo sam ti zalijepio minus samo takav.
Kad me onda nije srce spucalo neće nikada.
Kud ćeš dalje kad je punica mislila hitnu zvati
na što sam ličio. Ovo je mislim zadnja utakmica
kad sam baš ono iz srca navijao za reprezentaciju.
Poslije nikad više ni blizu, čak ni protiv Srba.
Ali ovo, tugo moja.
Taj dan kad se ovo igralo ja poslom morao na lijevu
obalu (Mostara da se razumijemo) u poreznu.
Ljudi moji da ste vi to doživjeli. Ćelopek, a ulice pune
ljudi sa turskim zastavama u majicama kao turske
zastave. Preko ceste razvučeni transparenti potpore.
Sve crveno jebote ko da si u Istanbulu, a meni na autu
naljepnice od firme sa njima premilim imenom
nažalost pokojne Herceg-Bosne. Kad mi tad auto nisu
demolirali neće nikad. Nakon svega toga sam se nabrijao
ko da Hajduk protiv zvezde igra i onda na kraju ovo.
Jebem Semihu Sentürku mater tad, sad i zauvijek.
Vidi cijeli citat
Jebiga stari puno to dalje seže od Mamića i današnje repkice i puno su dublji razlozi zašto san danas indeferentan na nešto na šta san bija najponosniji al da ne spamamo temu možemo o tome na pp ako imaš volje.
U svakom slučaju tebe razumin jer mi je jasno o čemu govoriš i kakvi su odnosi na livoj i desnoj obali Mostara.
Bajdvej komentira si moj nedavni post i usporedija ga sa legendarnim "Pismom papi" od još legendarnijeg Grunfa.
Koliko god me boli neka stvar za minuse i pluseve iza posta laga bi kad bi reka da mi nije drago čut pohvalu na neki post koji nije zajebancija ni svađa i koji napišen iz srca s vrimena na vrime, a ovaj zadnji je bija takav.
Ipak mislin da je uvrida za zdravu pamet išta usporedit sa Grunfovin jer ono je bija vrh i nešto šta bi tribalo stavit u školsku lektiru. Teško pustin suzu, al kad san ono čita suze su same potekle, a i dan-danas se naježin pa nije zgorega ponovit za one koji ne znaju o čemu se radi:
"Stari plac, 18.05.1975.
Hajduk - Sloboda 1:1
Moja prva utakmica. Moj otac mi je za 6. rođendan poklonija Hajduka. Ušli smo na zapad, diga me na ogradu, a on se popeja na petu, šestu skalinu da bi bolje vidija igru i ka pravi ”trener amater” komentira taktiku.
A redar bi nas tira sa ograde, pa kad on prođe mi opet gori.
A ja san zapamtija Jerkovića, gospodina Luketina i Frfu Mužinića koji je uklizava protivnicima na par metri isprid mojih očiju.
Nisan ja zna šta je Hajduk, koja je to veličina, koja radost i tuga, zna san samo da igramo u bilim majicama i da smo najbolji na svitu i okolici.
Posli utakmice, pape me odveja na pašte u Bobisa. ”Kiriginovog” Bobisa.
Nisan ja zna ništa o Hajduku tada, ni ko je direktor, ni ko je sportski, a nije me bilo ni briga. Bili smo najbolji na svitu i okolici.
Nisan zna ništa, ka šta nisi ni ti pape zna da san uteka mali miljun puta iz škole da bi gleda Hajduka. Nisi zna da san uteka kad je na Poljudu igra Metz i da san dobija pendrek po kostima bez razloga. Ali bolje i pendrek po kostima nego asa u školu, prije će proć modrica od pendreka nego od tvoje triske.
Ne, nebi ti mene udrija zbog toga šta san iša na Hajduka. Znan da nebi, udrija bi me ti zato šta san laga da san bija školi.
Ali zato si zna za HSV, Torina, Valenciu, Bordeaux, zna si da sa starijin braton iden gledat Prištinu, Budućnost, da se iden divit Čelićevin udarcima sa 30 metara kad bi mu se balun jedva do gola dobacija. Ili Mehmedalićevoj bombi iz slobodnjaka kad mu niko nije tija stat u živi zid.
Evo i sad 27 godina posli, još se trese prečka na sjevernom golu od tog udarca.
A sićan se kad smo Paco, Dara i ja 82. bili kraj nekih starijih koji su govorili da bi sad bili najsritniji da mogu doć sa kanaderom punim govana pa sve to prosut po maximiru.
A sićan se i Miškovića iz Budućnosti. Ajme koja je to zajebancija bila. A Šure, a Prka i njhovi prijenosi utakmica. Ajme meni.
A sićan se pape moj kad si 2002. umira od raka, kad smo gledali Roma-Barcelona, pa si ka svaki ”trener amater” govorija šta oni Rivaldo pimpla balun, šta se zajebaje.
Onda si me pita s kim igramo u subotu, a ja nisan pojma ima. Nije mi bilo briga za Hajduka kad bi te vidija kako se gasiš.
A sad me straj pape moj da se i ON gasi ka šta si se ti gasija. Straj me da tvoji unuk i unuka koje nisi ni upozna neće imat koga gledat na Poljudu.
Naučija san ih neke pisme pa uvik kad prođemo kraj Poljuda, oni pivaju ale, ale, ali mi se čini da je jeka sa stadiona sve tiša.
Straj me pape zato šta sad znan i ko je direktori i ko je sportski, i sve ono šta nisan zna kad san bija mali.
I zato pape, zamoli svoga imenjaka, svetog Antu koji je zaštitnik dice, da čuva tvoje unuke, svu dicu svita, i dite puka - našega Hajduka.
Pozdrav ocu na nebu!
P.S.
Ako me gledaš odgori, ovu subotu me ne traži na istoku, bit ću na SJEVERU".
Bajdvej ovo je napisano na SD psihijatriji 