Nakon očito još jedne sezone u kojoj Hajduk ulazi u tmurnu jesen (čitaj jesen bez europe, sa zaostatkom u HNL-u te sa nejasnim i nesređenim kadrom punim upitnika) koja je nerijetko nosila smijene trenera i promjenu smjera u kojem klub na terenu ide – vrijeme je za pogled unatrag ove sezone, još tamo od srpnja. OK, možda i malo dalje do početka proljeća, a posebno ću svoj upis dijelom bazirati na „problematičnoj“ pobjedi Hajduka u Maksimiru ovog proljeća…
Dakle, dobar dio navijačkog puka Hajduka nikad nije zadovoljan – nekad je to zato jer ne igraju „naša dica“, a nekad je to zato jer su naša dica „prevare“ pa što eto oni imaju igrati (zadnji u nizu takvih „prevara“ je eto bio Vlašić). Ima i onih koji bi poklonili igrače jedne godine, a druge ga nebi prodali ni za milijun eura (zadnji u nizu je Nižić), ali i onih koji bi jednog vikenda igraču dali papire jer eto nije sam uspio pobijediti Rijeku a drugog vikenda bi mu gradili spomenik jer je zabio 2 gola (Hugo). Teško se sjetiti ikojeg kluba na ovom području, pa i šire, u kojem je toliko igrača bilo škartano, proglašeno lošim, pušteno „za kikiriki“ (pa su drugdje proigrali) i kluba u kojem je bilo toliko potresa i promjena..
Sjećam se razgovora u dobrom društvu, prije početka proljetnog HNL-a, kad smo naveliko i naširoko opet otvorili temu HAJDUKA (to nikad ne može dobro završiti – eto onog što sam rekao nešto poviše). Moj stav, onda a i sad, zapravo već i duže – je taj da je Hajduk, unatoč sređenijem financijskom stanju, još jako jako daleko od vrha HNL-a i normalne uloge u EL. Zašto? Već duže se dobar dio navijača Hajduka slaže da je produkcija igrača iz Hajdukove škole slaba, zadnji od njih je bio Vlašić (kojeg su kao što sam i naveo mnogi proglasili prevarom), a nakon njega čini se da nam slijedi dugo najavljivana „rupa“. Moj stav i onda i sad je bio (uz čast svima i neka mi nitko ne uzme za zlo da Savvas, Memolla, Said, pa ako baš hoćete i Stipica, Juranović, u ono vrijeme Jefferson… nisu i nikad neće biti podloga za šampionski Hajduk. Pogledamo li jučerašnjih prvih 11 Hajduka:
Stipica, Tudor, Nižić, Lopez, Memolla, Hamza, Savvas, Radošević, T. Bašić, Erceg, Said.
Dolazimo do zaključka da izuzev Bašića, te donekle Hamze i možda Tudora (o kome je Hajdukov puk također dvojako raspoložen, a moram priznati i ja sam) – Hajduk tržištu nema što ponuditi u nešto većem transferu (ok, složit ćemo se da je rezultat taj. a ne transfer ogledalo nekog kluba – ali u ovoj situaciji – HAJDUKOVOJ situaciji punoj kostura iz ormara – veliki transfer je sredstvo za mogući dolazak do rezultata i čišćenje kućnog praga). Da se dotaknemo samo nekolicine - čast Stipici ali kiksevi su sve češći, a nije više ni mlad i s pravom se postavlja pitanje dali je vrijeme za Leticu i(li) Grbića? O bekovima Hajduka ispričane su bajke zadnjih godina, pa bilo da je tamo Memolla, Juranović, Tudor, Formitschow ili neko peti – to jednostavno nije TO. Kao što je svima polako i postalo jasno da Savvas jednostavno nije TAJ u veznom redu. Pa čak i taj Hajdukov napad, „najbolji“ u HNL-u na početku ove sezone gubitkom Futacsa, odlaskom Vlašića, ozljedama Ercega i odlaskom ljeta sa kojim odlazi i Ohandza – postao je problem. A upravo nabrojeni kvartet je maskirao puno toga, jer je imao okomitost i agresivnost (Erceg, Vlašić), imao je ubojitost i vođu (Futacs) a imao je i jokera sa klupe (Ohandza). Ovaj danas, odnosno onaj od jučer to nema. I tu dolazimo do onog Maksimirskog sraza ovog travnja. Utakmica koja je usljed Dinamovog pada i krize – sakrila mnoge Hajdukove probleme i slabosti. Utakmica koja je očito i Branca i Carilla odvela u krivom smjeru. Nakon nje mnogo je puta rečeno da se Hajdukov sastav neće puno mjenjati za ovu sezonu i da je to - to. I tako i bi – umjesto Terzieva – Lopez, umjesto Jeffersona – Radošević. A isti onaj Hajduk prošlog proljeća nije dobio Lokomotivu od (0-0 vani, 1-1 na Poljudu), nije dobio Belupo doma (1-1), lako je izgubio od Rijeke na Rujevici (0-2) te remizirao doma (1-1), odigrao tek 1-1 sa Splitom, izgubio u Osijeku kao i jesenas… Nikako šampionski hod i skupljanje bodova, zar ne? Teško je onda bilo ove jeseni očekivati neki veliki iskorak…
Carillo
Da reknemo i koju o treneru. Za početak NE za smjenu, nek radi – barem do zime. Nadalje – trener je to koji je iz Videotona otišao nakon što su mu dovedeni neki igrači, trener je to koji je jasno usmjeren rezultatu a ne stvaranju i davanju šanse mladima (otud i jasnije zašto Bosančić ne dobiva šansu, zašto Stipica ima osigurano mjesto među vratnicma, zašto se inzistiralo na Savvasu) i sve se to znalo kad ga se dogodilo pa zato i čudi što se mnogi eto čude jer se forsiraju stariji. Još ako ima i ugovor za broj osvojenih bodova – svima sve jasno… Međutim, mnogo tu ipak jasno nije i bojim se da Carilla do kraja godine na klupi vidjeti nećemo. I on zatvara oči na neke stvari (kao i sljedeći kojeg ću se dotaknuti malo niže), a upravo to bi i jednog i drugog moglo koštati posla..
Branco
„Izmislio“ je Hamzu, to je plus… i Borju Lopeza… i to je plus zanemarimo li ipak pokoji kiks zadnjih utakmica… Možda mogu proći Said i Savvas kao neki rotacijski igrači. No, ajmo realno, po Hajdukove šampionske ambicije – Formitschow? Šehić? Pešić? Carbonieri? (sve nabrojene stavite u neki klub sredine HNL-a i oni tamo neće donjeti napredak kluba i igre). Zatim, okretanje glave od rupe na desnom beku (NE i NE – ni Juranović ni Tudor nisu bekovi)? Okretanje glave od Memolle? Nedostatak igrača u sredini pa ti Šehić igra tamo zadnjih 20ak minuta a Savvas je prvotimac… Mnogo nedorečenosti, a bilo je i novca ovog ljeta, koji nije potrošen... Kakvi su se igrači dovodili – možda i bolje da nije…
Što dalje?
Protekla jesen i proljeće, te ovo ljeto jasno su i zorno pokazali da Hajduk nije spreman za borbu za sam vrh. Ekipa je opterećena velikim brojem stranaca i sve je skuplja a iskoraka nema. Postavlja se pitanje dali bi rezultat bio isti da je na terenu umjesto Carbonieria minute uzeo Bosančić, umjesto Šehića Jandrek, a da je koju utakmicu branio Letica? Nebi li možda bio isti i da je umjesto Savvasa 2 utakmice odigrao – Teklić ili neko drugi (tko zna dali bi i Teklić jučer uhvatio minute da se Savvas nije ozljedio)? Puno previše naših mladih igrača kod nas nije dobilo šansu radi polovnih stranaca, a na kraju stvorilo svoje ime negdje drugdje.. Ne shvaćam i neću shvaćati dovođenja polovnih stranaca za rotaciju, posebno ne ako oni sami kvalitete nemaju. Sljedeća 3 mjeseca, do zimske stanke treba se biti na čisto tko je a tko nije od stranaca (ali i domaćih), s nadom da stručni stožer neće nakon jednog dobrog rezultata cijele jeseni složiti „taktiku“ da je to šampionska momčad za sljedeću sezonu. Odlučiti što sa Tudorom i ima li on kod nas mjesta na beku, krilu ili tribinama, što sa Juranovićem koji nije za beka, odlučiti tko je golman Hajduka za sljedeću sezonu, dali je to i dalje Stipica ili je vrijeme za Leticu. Pa ako baš hoćete, odlučiti jesu li Carillo i Branco duo za iskorak ili nisu. Ako nisu – već od 01.01. sljedeće sezone imati trenera sa jasnom vizijom što i kako, trenera koji će od ekipe koju ima nešto napraviti, a ne robovati sistemu u kojima će vezni na bekove, krila u vezu itd. Najpogubnije za Hajduk bi bilo da sad, kad je opet uhvatio ponešto novca, sve potroši na neke nove Cernate, Verpakovskise, Inohe, Miličeviće, pa ako hoćete i Sharbinije itd. a rezultat ne uhvati. Bojim se da će onda novi povratat „u zeleno“ biti na još dužoj cesti koja će onda sve više početi ličiti na - kružni tok u kojem će odrastati i sljedeće generacije navijača…
[uredio Grim_Fandango - 25. rujna 2017. u 10:29]
