Ante Letica (otac Karla Letice): "Lako ćemo za Pereza. Doći će Real, doći će svi ako si pravi. Ako svaki dan želiš napredovati, bit će svega. Nemam ja nikakvih želja gdje bi Karlo jednog dana htio otići. Meni se, recimo, najviše sviđao nogomet Juppa Heynckesa kada je Bayern prije pet godina osvojio naslov prvaka Europe. Inače, te priče o njemačkom, španjolskom ili trećem nogometu, to mi je svejedno. Karlo će sam izabrati kada dođe trenutak."
"Dvije godine u Omišu ga je trenirao Milenko Bikić i jedne sezone su nas zvali da mali dođe trenirati u Hajduk. Međutim, smatrali smo da je to rano za njega i morali smo odgoditi odlazak. Više ne znam je li bio treći ili četvrti razred osnovne škole u Omišu. I onda drugi put više nisu zvali nas roditelje, nego su zvali direktno Karla, pa su nakon toga iz Hajduka poslali Antu Vojnovića, oca našeg Omišanina Kreše, koji je već branio u Hajduku, ali bio je dvije godine stariji od Karla. Pa vamo, pa tamo, pa dođi Ante, kažu oni meni, pošalji maloga... Ali, rekli su prije toga Karlu i stavili nama teret na leđa. Da mi sutra dijete kaže “zvali su me, tata, a ti mi nisi dao”. I prešao je u Hajduk. Nikada mu nije bio problem sjesti na autobus, ali problem je bio sportski pokaz, pa ručak... Uvijek je neki problem bio. Ali, povoljni su vjetrovi danas."
"Pamtim i dobre i loše dane. Zamislite, skinuli su ga s hrane u klubu. Kao da su mu htjeli reći, ti si neperspektivan. Nisi za nas. Pojavila se ponuda. Bio je blizu da ode u Francusku. Ili da se vrati kući. Znate što ću vam reći? Nisam tada bio najljući. Bilo je i težih dana. Najviše me pogodilo kada je na kadetskom turniru u Viareggiu ušao zadnjih 15 minuta kada je Hajduk vodio 7:0. I više ga nikako nije trener stavio. Zamislite, na 7:0 ga stavi. Ma što ću sada govoriti.o tome kakav je put velikog omalovažavanja prošao. Oko njega je bilo puno ljudi koji nisu zaslužili da budu u Hajduku. Srećom da smo se s Brbićem dogovorili da ostane. Ali, tih 7:0 nisam nikad zaboravio. Mogli smo onda sa 16 otići iz Hajduka bilo kamo u Hrvatskoj. U kadetima je za Karla bilo najteže razdoblje."
"Uporan je kao Dražen Petrović. Nije lako usporediti nekog s Draženom, ali moram reći, nije Karlo daleko od Dražena što se upornosti tiče. Nikada ga nisam budio za trening, nikada mu nisam spremao torbu, nikada nismo imali problem u školi. Uvijek je bio odgovoran i samostalan. I uvijek željan treninga. Nikada zakasnio, nikada preskočio. Nikada nije rekao “ajme, di ću danas na trening”. Što ću onda reći nego da je uporan. A nije mu bilo lako u životu."
"Premašio je moja očekivanja, a kakvih je problema imao... Mjesec dana prije Europskog prvenstva U-19 u Hajduku nije mogao ni trenirati ni braniti. Ali, otišao je na Europsko prvenstvo i nosio hrvatski dres s brojem jedan. Tu je za mene već cilj ostvaren. Hrvatska jedinica Letica! Nadajmo se da će otići na Svjetsko prvenstvo u Rusiju ovog ljeta, ali kažem, očekivanja su odavno premašena. Kao otac mogu reći da je sve pet."
"Prošle godine je proljeće proveo u Splitu, ali nije mogao dulje izdržati. Kada je došlo ljeto, vratio se u Omiš. Znate što, imam savršenog sina i ja sam njime silno zadovoljan."
Hvala Brbicu, da vidimo sad kako ce Kos i Branko rjesit sve oko njega.
et tu, Brute?!
