Hajdukov problem je već godinama konstanta u upravljanju. Prečeste promjene vodstva kluba, mnogo zakulisnih igara, lete treneri, kadar se mjenja ovisno o vrhu kluba i tu se ide iz ideje u ideju, akademija u ništa sa svojim nepotizmom godinama do pojave Gojuna itd itd.
No, krenimo redom. Ono što je vidljivo svakom normalnom navijaču i iole realnom navijaču Hajduka (bio on Torcida ili ne) - Hajduk je u zadnje 2-3 godine napravio iskorak. I na terenu A ekipe, a posebno kod kadeta i juniora (osvojeni kupovi, neka prvenstva, a juniori sad na korak do LP) - što je za klub kao što je Hajduk izuzetno bitno. Postali smo zanimljiva destinacija i ovima iz ZG - a samim time ćemo biti zanimljiviji i talentima iz ostalih krajeva HR da ne završi sve kod Mamića. Konačno se nešto ulaže i radi na infrastrukturi (tereni i sl.). Uz sve njegove mane imamo i SD (Branco) koji je ipak mnogo bolji od raznih Šurjaka i Vučevića. U svemu tome razlika prema Dinamu (u kvaliteti ekipe i radu) je definitivno smanjena za puno - sa naznakom daljnjeg smanjenja - ljetni prijelazni rok gdje uz 2-3 ciljana pojačanja mi letimo prema naslovu. Nije sve zasluga ovih ljudi, dapače - i oni prije su imali svojih poteza i klub ide naprijed.
Ono što zabrinjava u ovoj situaciji je eventualni odlazak Kosa koji za sobom vuče siguran odlazak i Branca, a vjerojatno i još pokojeg člana. Čak i te eventualne nove izbore. NE braneći Kosa (jer neznam o čemu se radi, a nadam se da kao članu NARODNOG HAJDUKA - da ću saznati sve detalje) - pitam se dali su njegovi grijesi toliko veliki da mora letit radi večere i(li) čaše vina. Ako radi večere (a ne kupovanja suca) Hajduk gubi novih 5-6 mjeseci na izbore, nova preslagivanja, novog SD koji će doći sa svojim idejama, pa čak i novo preslagivanje akademije kluba radi "novih ideja" (da nam se možda vrate stari igrači koji bi po zaslugama opet bili treneri tu?) - onda je da mi oprostite - Hajduk sam sebi najveći neprijatelj.
Čast Torcidi i njenoj ulozi spasa od bankrota, ali na temelju toga sad voditi klub, mjenjati uprave, nabijati stalne kazne sa tribine, pisati pamflete i voditi klub u novu borbu za fotelje, gubitak ljetnog prijelaznog roka i u konačnici - izgledno lutanje u kadru novog SD, pražnjenje blagajne i upitnu sljedeću sezonu na terenu. Kodeks postoji, morao bi vrijediti i za njih - kaznama klubu iz utakmice u utakmicu ponašaju se kao da ne vrijedi. Hajduk polako ali sigurno postaje taoc Torcide. Oni ako žele prekid - napravit će ga, ako žele kucat igračima na vrata - kucat će, ako žele novog predsjednika - smjenit će starog pritiskom. Očito su sami sebi bitniji od kluba, i veći - a NISU. I nemojmo se zavaravati da će novi predsjednik biti bolji ili lošiji - jedno krivo rukovanje, jedna kriva čaša vina, jedna kriva izjava, jedan krivi pogled - ide pritisak - ako treba 5 puta - 5 puta, sve do konačne smjene i instaliranja novih ljudi. Pa tako u krug... Postavlja se konačno pitanje - dali smo mi na dugoj cesti, ili smo u kružnom toku? Svake 2 godine novi predsjednik, nova uprava, 3 trenera na sezonu, novi pravac u akademiji, malo igrači na kvalitetu, pa malo bi "našu dicu", malo stari "zaslužni" igrači, malo ljudi sa strane... Nitko nama ne valja, ni neće valjat...
[uredio Max720 - 21. travnja 2018. u 10:44]