Ja ovako gledan na problem... Želim da Hajduk bude u vlasništvu navijača jer: a) Hajduk je više od nogometnog kluba (s privatnim vlasnikom gubimo identitet) i b) nogomet se treba igrati zbog navijača (pa je prirodno da su navijači najzainteresiraniji za uspješnost i dignitet svoga kluba). E sad, isto ka šta i roditelji ne moraju znati odgajati dicu, i navijači, isto kao i privatnik, mogu biti nesposobni rukovoditelji. U našem slučaju, navijači pokušavaju oformit okvir u kojemu će biti razvijen sustav po kojemu će nogometni klub uspješno funkcionirat. Dosadašnji uspjeh je polovičan: prevaljen je velik put i napravljene su brojne greške, najviše u odabiru ljudi. Rezultata nema, čak smo s zadnjim izborom trenera (Vulića vidim kao ljudinu i pravu legendu, ali i kao bezperspektivnog trenera oskudnog znanja), po meni skoro ubili nadu. Akademija je, čini mi se, dobro ustrojena. Dugovi su vraćeni.
Mislim da je sad ključno odabrat dobar NO. Za razliku od mnogih ovdje, meni je Rilov legenda. Čovik godinama podmeće leđa, nudi argumente i demonstrira toleranciju. Ja bi puka. Pazite sad, ja bi Rilova volija vidit u NO.
Što se privatnika tiče, mislim da je on jedank jamac rezultatske uspješnosti kao i socios model (utemeljen na sustavu), samo taj put, ako privatnik ima novca, može biti puno kraći. S druge strane, privatniku je valjda cilj zarada, što znači da bi, za razliku od modela "narodnog kluba" neke novce od kluba treba iz njega i izvlačit.
Na kraju, Rijeku ne vidim kao lijepu priču. Rijeka, kao i Osijek, Dinamove su filijale. Da sam ja vlasnik Rijeke ili Osijeka, primjerice, prvo što bih napravio bila bi borba za izbacivanjem Lokomotive iz lige. Kako meni kao privatniku može biti u interesu podržavati klub koji će u istom rangu natjecanja razvijati igrače za klub s kojim se natječem za najviše pozicije? Tu svaka priča prestaje.