ono kad imaš presicu iz koje bi 60% pitanja tribala ić nedodirljivim nadzornicima...
ono kad zadnje pitanje novinara bude konstatacija da novinari dobro jedu u hajduku i da je to biće zato "šta je huljaju ćaća bija pekar..."
ono kad je valjda sada svima jasno da je problem u neodrživoj potrošnji prve momčadi i katastrofalnom gomilanju preplaćenih igrača i posljedično lošim rezultatima....
ono kad valjda niko nikad više neće prduckat da klub škrtari nego da loše kadrovira preskupu prvu momčad...
ono kad svi očekuju da će prezidente reć (i tako sebi olakšat) da je ukralo pokralo pa ih on razočara i baca neke računovodstvene pojmove koje "niko ionako ne razumi" pa tim istima opet daju podlogu za prduckat dalje o ukralo pokralo...
ono kad napokon svima sine da je ključ u raskidima i eventualno još više raskida uz koje pravo pojačanje koje će nosit prevagu a sve ostalo dica i eventualno još više dice...
ono kad se i dalje presidente ne usudi prdnit koji su dvogodišnji ciljevi koji ne sadrže titulu....
ono kad više nikome nikad ne bi tribalo past na pamet iti pomislit da bi branko i kos sportsku politiku vodili igdi osim u financijsku propast....